Grad Zagreb u cijelosti je atelijer otkupio 2007. godine i povjerio ga na trajno čuvanje i pohranu Muzeju suvremene umjetnosti. U njemu se nalazi više od 6000 eksponata.
Dorađivanje, prekrajanje, zaboravljanje, pozlaćivanje, ugrađivanje u nove cjeline, odbacivanje u hrpe itd. neke su od umjetničkih gesti koje su se u prostoru atelijera Ivana Kožarića u Medulićevoj 12 pojavljivale i smjenjivale tijekom razdoblja od gotovo 40 godina. Prostor funkcionira kao atelijer u klasičnom smislu riječi, ali neće ga biti pogrešno promatrati kao osebujnu platformu za neprestano fluktuiranje ideja ili barem kao odlagalište onoga što nakon toga ostaje. U kaosu stvari kronologiju nije jednostavno, a možda ni potrebno, uspostaviti. Namjera odbacivanja vlastite prošlosti, svojevrsni nemar prema njoj te priklanjanje reciklaži, autentičan su oblik umjetnikova otpora okoštavanju u vlastitome mitu. Još 1976. na venecijanskom Biennalu svoje najbolje radove umjetnik bez imalo predrasuda postavlja izravno na pod, slažući ih u hrpu, apostrofirajući kaos kao plodno, kreativno tlo.
Izlaganje umjetnikova privatnog radnog prostora javnosti, sa svim stvarima u njemu – umjetninama, alatima, materijalima, osobnim stvarima, što se prvi put dogodilo 1993. godine u Galeriji Zvonimir u Zagrebu, očuđujući je postupak izmještanja kojim se demistificira posvećeni prostor stvaranja te istodobno intimizira javni prostor izlaganja. U takvom privatno-javnom prostoru posjetiteljima je ponuđena nesvakidašnja prisnost kakvu je u umjetničkim institucijama teško doživjeti.
Godine 2002. Kožarićev atelijer još je jednom, do posljednjeg artefakta, preselio u Kassel gdje je izložen na Documenti 11, jednoj od najuglednijih svjetskih manifestacija suvremene umjetnosti.
Grad Zagreb u cijelosti je atelijer otkupio 2007. godine i povjerio ga na trajno čuvanje i pohranu Muzeju suvremene umjetnosti. U njemu se nalazi više od 6000 eksponata. Tu su skulpture, reljefi, asamblaži, objekti, instalacije, ready made, slike, grafike, crteži, skice i mnoštvo predmeta uporabne funkcije ali i onih kojima je teško odrediti jesu li umjetnički artefakti ili su to nekom idućom gestom autora trebali postati. Najstariji pronađeni eksponati sežu u vrijeme Kožarićeva djetinjstva i rane mladosti, a posljednji su nastajali 2007. kad je atelijer već postao vlasništvom Grada, pa i kasnije, za vrijeme umjetnikovih posjeta muzeju.
Izložen kao integralni dio Zbirki u pokretu i Atelijer Kožarić povremeno se mijenja. Aktualiziranjem pojedinih segmenata Kožarićeva rada u okviru programa Laboratorij za oživljavanje teži se očuvanju ne samo umjetničkih predmeta, nego i atmosfere kontinuiranog protoka ideja i kreativne energije, kao najvažnije osobine umjetnika čije je stvaralaštvo snažno obilježilo hrvatsku suvremenu umjetnost.
Voditeljica Atelijera: Iva Radmila Janković, viša kustosica
iva.rada.jankovic@msu.hr
