Prostor muzeja ne čini tek fizički prostor što ga određuje arhitektura, već i prostor što ga određuje svaki pojedini posjetitelj, koji sa sobom donosi individualno iskustvo.

Vanjski i unutrašnji krajolik muzeja

Svaki posjetitelj ulazi u muzej s drukčijim životnim iskustvom, obrazovanjem, znanjem, potrebama, osjetljivošću i spremnošću za komunikacijom, stvarajući na taj način unutrašnji krajolik muzeja. Pored poštovanja arhitekture, tog vanjskog krajolika, Zbirke u pokretu posebnu brigu vode upravo o unutrašnjem krajoliku, prihvaćajući tezu muzeologa Barry Lorda da se muzej u prvom redu treba „baviti ljudima, a ne predmetima“.

Smjerovi kretanja

Sukladno dinamičnosti arhitekture muzejske zgrade, prostorna organizacija pojedinih cjelina Zbirki u pokretu omogućit će isprekidano, disperzivno kretanje izložbenim prostorima s poželjnim promjenama smjerova. Kretanje prostorom Zbirki u pokretu može biti ciljno i navođeno, ali ostavljena je, i ohrabruje se, mogućnost slučajnog otkrića. Gledatelj može iscrtati posve individualnu, proizvoljnu putanju, može započeti ili napustiti razgledavanje Zbirki u pokretu u bilo kojem trenutku, a da se pritom ne osjeća zakinutim za doživljaj cjeline.

(iz publikacije Akcenti. Zbirke u pokretu; Nada Beroš i Tihomir Milovac; Zagreb, 2009.)