Zašto je urednica međunarodnih osvrta u Artforumu Kate Sutton proglasila izložbu „Snovi koje zovemo svojima“ Jasmine Cibic izložbom koju se mora pogledati?
Što su naši zajednički snovi? Tko ih i zašto može instrumentalizirati? Što je zajedničko umjetniku, diplomatu i inženjeru u nastojanjima da zaliječe naciju? Što je Galerija umjetnina nesvrstanih i što čuva? Što se podrazumijeva pod mekom moći?
Odgovore na postavljenja pitanja, uz vodstvo izložbom, predložit će kustosica MSU Leila Topić u petak, 28. 4. u 18 sati.
U politici, napose u međunarodnoj politici, meka moć nije drugo doli sposobnost kooptiranja. Drugim riječima, meka moć uključuje oblikovanje preferencija drugih posredstvom kulturne proizvodnje. Jasmina Cibic (r. Ljubljana 1979.) radi na filmu, skulpturi, performansu i instalaciji istražujući kako politička retorika koristi umjetnost i arhitekturu odnosno kulturu za isticanje pojedinih političkih načela ili težnji. Kroz razotkrivanje složenih spletova umjetnosti, roda i državne moći, umjetnica potiče gledatelje da razmotre strategije korištene u izgradnji nacionalne kulture. Pažljivo odabrani i postavljeni radovi unutar izložbe okupljeni su da bi ispitali stvaranje nacionalne i nadnacionalne svijesti, šireći pitanje otpornosti kulturne proizvodnje u odnosu prema njezinoj uporabi kao pijuna u sklopu promjenjivih političkih i nacionalnih interesa.
Posebna pozornost biti će posvećena Projektu Laboratorija kolekcije umjetnosti nesvrstanih zemalja koji je pokrenut 2022. inicijativom umjetnice i kustosice Natalije Vujošević i suradnica te međunarodnih partnerskih projekata kojima su zbirku Pokreta nesvrstanih učinile iznova vidljivom.
