Na izložbi Uzajamna prisutnost prvi puta izlažemo radove umjetnika iz Zbirke marginalne umjetnosti MSU-a zajedno s radovima umjetnika s intelektualnim poteškoćama koji djeluju u okviru inkluzivne galerije Art & CeRZe, Centra za rehabilitaciju Zagreb. Iako u nas još nije u potpunosti društveno prihvaćeno izlagati umjetnike koji nemaju formalno likovno obrazovanje, a da ne govorimo o prezentaciji umjetnika koji su korisnici Centra za rehabilitaciju, unutar konvencionalnog izlagačkog prostora, ovom izložbom želimo pokazati da umjetnost oduvijek pomiče granice, kako u percipiranju umjetničkog djela, tako i u prihvaćanju različitosti.

Zbirka marginalne umjetnosti jedina je u Hrvatskoj koja još od 1990-ih prošloga stoljeća sakuplja radove marginalnih umjetnika – autsajdera. Već i pojam marginalno sugerira da je riječ o nečemu što ne slijedi ustaljene tokove, nego skreće s puta. U slučaju marginalne umjetnosti, to podrazumijeva umjetnike koji, barem u našoj sredini, zbog drugačijeg pristupa i većinom neformalnog likovnog obrazovanja, često nisu opće prihvaćeni na umjetničkoj sceni. Tako uvijek postoje „oni“ koji se po ovome ili onome razlikuju od „nas“. Tko su to „oni“ a tko „mi“? Ograničenja koja su kontinuirano prisutna u našem društvu ne dopuštaju nam da razmišljamo bez predrasuda. Na ovoj izložbi umjetnost je ta koja daje odgovor. Nije bitno tko je tko, nego što stvaramo. Umjetnost „marginalaca“ iskrena je, nekonvencionalna, neukroćena, drugačija. Njihov izričaj nastaje neopterećen zadanim okvirima, oni stvaraju isključivo radi sebe.

Arthur C. Danto u knjizi Madona budućnosti napisao je: „Čini mi se da autsajderska umjetnost, bez obzira na to što joj naziv sugerira stanje isključenosti, nije u skladu s političkom granicom između priznate i nepriznate umjetnosti. Istinski autsajder je netko duboko izvan institucionalnih okvira umjetničkog svijeta.“[1]

Zahvaljujući pak Jeanu Dubuffetu, utemeljitelju pravca art brut, koji je prije više od osamdeset godina počeo sakupljati radove „drugačijih umjetnika“, napravljen je povijesni iskorak. Dubuffet je 1950-ih na poziv psihijatra Lea Navratila došao u Psihijatrijsku kliniku Maria Gugging u Klosterneuburgu, u blizini Beča, i prepoznao izniman umjetnički talent kod pojedinih pacijenata. Upravo zahvaljujući njemu neke od tih pacijenata prepoznala je struka i danas su dio pojedinih zbirki najvećih muzeja i galerija u svijetu poput MUMOK-a u Beču, Philadelphia Museum of Art, Setagaya Museum u Tokiju i drugih. Gugging danas više nije klinika za psihijatriju nego jedinstven muzej unutar kojeg od 2001. godine djeluje otvoreni atelje.

Vođeni Dubuffeovom politikom, puštamo umjetnost da progovara sama radi sebe i brišemo granice.

„…Oni radovi koji nastaju iz samoće i tvore čiste i autentične stvaralačke porive u koje se ne upliću briga za konkurenciju, slavu i društvenu promociju. Upravo su zbog tih činjenica dragocjeniji od produkcija profesionalaca…“[2]

Postojanje Zbirke marginalne umjetnosti unutar muzeja ostavlja nam nadu da na recentnoj umjetničkoj sceni ipak ima mjesta za predstavljanje ove grane umjetnosti. Uvrštavanjem na izložbu umjetnika koji nisu dio verificirane umjetničke scene podižemo letvicu više, u želji da se umjetnički rad percipira bez prethodnog propitkivanja „tko bi trebao biti umjetnik?“

Daniela Bilopavlović Bedenik, voditeljica Zbirke marginalne umjetnosti

Kustosica izložbe: Daniela Bilopavlović Bedenik

Popis izlagača: Josip Grgurić, Nikola Skušić, Jana Rogoz, Gordana Tokić, Ivan Jakovljević, Jelena Gvozdanović, Marija Boban, Ranko Ćuća, Kristijan Žerjavić, Zdravko Krešić, Gojislav Kalapač – Goja, Stjepan Vrbanec, Elvis Berton, Melita Kraus, Margareta Vidmar, Petar Brajković, Dragutin Jurak, Božidar Štef Golub, Stjepan Bukovina, Goran Stojčetović, Ljiljana Arar, Zvonimir Bratić