Četvrtak, 13. 02., 17 sati, u prostoru izložbe „Konstrukcije“ Zlatka Kopljara

 Jedan od izložaka na kritičkoj retrospektivi Zlatka Kopljara „Konstrukcije“ zove se „Relikvijar“. Posrijedi su brončani i patinirani modeli najpoznatijih muzejskih institucija posvećenih modernoj i suvremenoj umjetnosti: londonskog TATE Moderna i njujorške MoMA-e. Zlatko Kopljar naglašava kako je „Relikvijar“ rad posvećen prvenstveno umjetnicima. Zašto je tomu tako doznajte iz javnog razgovora  Zlatka Kopljara i kustosice izložbe Leile Topić. Usto, razgovarat će se i o Kopljarovom ambivalentnom odnosu prema muzejsko-galerijskim institucijama, kolektivnom i individualnom sjećanju kao i odnosima između umjetnika i društva u cjelini.

Zlatko Kopljar (1962.)  međunarodnu je vidljivost stekao serijama multimedijskih radova koje naziva Konstrukcijama, a označava ih akronimom K i pripadajućim rednim brojem. Nakon što je 1991. diplomirao slikarstvo  pri Accademia di Belle Arti u Veneciji  počinje izvoditi performanse odnosno stvarati objekte i fotografije ikonografski  i simbolikom bliske motivima kršćanskog kruga naglašavajući etička i egzistencijalistička promišljanja. Referentni okvir tog ranog stvaralaštva uključuje radove Carravaggia, Josepha Beuysa ili Andreja Tarkovskog.  Međunarodna ga scena prepoznaje početkom 2000. zahvaljujući jedinstvenim  foto-performansima  ekspresivnih no lapidarnih tjelesnih gesta odjevenog u crno odijelo: pognute glave i prignutih koljena a koji propituju položaj i ulogu pojedinca u globalnim porecima moći. U autorski vokabular upisuje i radove koji tematiziraju osobnu i kolektivnu memoriju u kontekstu traumatskih događaja 20. Stoljeća. Važan pokretački otponac Kopljarova stvaralaštva jest i dosljedno odnosno beskompromisno promišljanje uloge i položaja umjetnika unutar suvremenog društva odnosno muzejsko-galerijskih struktura, teme koje se ponavljaju kroz gotovo čitav umjetnikov opus. Eksperimentalnim pristupom mediju filma za kojim poseže  od 2007. osobne teme preobražava u univerzalne metafore sa središnjom ulogom umjetnika koji postaje pokretač radnje.  U recentnim radovima okreće se ka reduciranim oblikovanjem objekata širokih interpretacijskih dosega. Hrvatsku je predstavljao na Bijenalu u São Paulu 2004., a samostalno je izlagao u Zagrebu, Ljubljani, Pragu, New Yorku, Grazu, Veneciji, Berlinu, ili Antwerpenu. Radovi mu se nalaze u nekoliko muzejskih i privatnih zbirki. Živi i radi u Zagrebu.