Vjenceslav Richter i Kristian Kožul dva su potpuno različita umjetnička senzibiliteta, ali ono što ih povezuje jest repetitivnost elemenata kao metode u stvaranju umjetničkog djela bez obzira na to je li riječ o krugu, kvadratu, liniji u dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim manifestacijama. U Richterovu slučaju nastaju u arhitekturi, skulpturi, grafici kompozicije konstruirane umnažanjem monoelementa prema unaprijed zadanom sistemu.

 

U Kožulovu slučaju nastaju biomorfni objekti izrađeni od industrijskih materijala: željezne konstrukcije, gume, plastičnih materijala, utega, konopa koji ostavljaju dojam nasumičnog razmještaja te kaosa, međutim postavljeni su u prostoru prema određenom sistemu i unaprijed zadanim odnosima. U stvaralačkom procesu, Kožul će istaknuti: „Mislim da postoji jedna generalna umjetnička poveznica u repetitivnim pokušajima stvaranja umjetničkog djela, poput Richterovih izloženih spontanih grafika, svaka je iteracija konačna sama u sebi iako zapravo predstavlja tek dio procesa definiranog uzastopnim pokušajima ostvarenja konačnog nemogućeg zadovoljavajućeg rezultata. Razlike u iteracijama poteza olovke, razlike u iteracijama stvaranja objekata, destrukcije postojećih strukturalnih skulpturalnih elemenata, prostorne kompozicije simboličkih sugestija stvaraju nizove i u krajnjoj liniji generiraju umjetničku satisfakciju.”

 

Hibridni pejzaž Sisyphus exalted. Exercising repetitions omeđen je tankom crnom linijom horizonta ritmički isprekidanom Richterovim arhitektonskim kompozicijama, dok dojam futurističkog grada pojačava shematizirani crtež cijevi kojima je obavijen zid. U tom krajoliku oblikovanom repetitivnim metodama, Kožul eksperimentira s medijem tako da biomorfne objekte transformira u plošne organske forme u kojima je prisutan neizbježan i snažan utjecaj Hansa Arpa.

 

Kristian Kožul diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. godine. Školovanje je nastavio na Umjetničkoj akademiji Kunstakademie Düsseldorf, gdje je stekao počasnu titulu Meisterschüler u klasi profesora Irmina Kampa. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji Kunstakademie Düsseldorf 2002. Izlagao je na mnogim grupnim i samostalnim izložbama te sudjelovao u nekoliko umjetničkih rezidencija, uključujući ArToll Labor u LVR-Kliniku u Bedburg-Hauu, te International Studio i Curatorial Program u New Yorku. Dobitnik je nekoliko nagrada, kao što su nagrada "Josip Račić", nagrada VIII. trijenala hrvatskog kiparstva, u suradnji s Damirom Žižićem treća nagrada natječaja HT-nagrada u Muzeju suvremene umjetnosti, te godišnja nagradu HDLU-a za najbolju izložbu u 2018. godini.

 

Izložba je otvorena do 21. 9. 2019.