Retrospektiva i arhiv su u dijalogu i dijele narativ aktiviran naslovom izložbe, “Works of Heart” u kojem se kroz metaforu srca rad Sanje Iveković predstavlja kao generator raznorodnih susreta, odnosa i akcija. Zagrebački muzej je i sam mjesto susreta, budući da je arhiv strukturiran oko umjetničina ranog djelovanja i njezine prve veće samostalne izložbe, “Dokumenti 1949.-1976.”, predstavljene 1976. godine u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, preteči današnjeg muzeja. Nadovezujući se na metodologiju te izložbe, koja je ‘dokumentiranjem’ osobne povijesti umjetnice u isto vrijeme konstruirala kritičku povijest sadašnjosti, arhiv rani rad Sanje Iveković promatra kao dokument koji se obraća kako prošlosti tako i sadašnjosti.

 

Poput mnogih izložbi Sanje Iveković, izložba “Works of Heart” nazvana je prema jednom od umjetničinih radova koji je predstavljen na istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić u Zagrebu 2001. godine. Iveković je preuzela ovaj naslov sa stranica New York Timesa iz veljače 1994., kada je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici objavljen reklamni oglas za ogrlicu sa privjeskom u obliku srca za Valentinovo. Iveković je od ratne fotografije i reklame napravila dva odvojena plakata, uvećavajući i naglašavajući novinsku jukstapoziciju ženskog modela koji reklamira ogrlicu i ranjene žene koja u fotografiji ilustrira izvješće o masakru. Srcolika ogrlica, kao i zatvorene oči žena na obje fotografije, upućuju na jedno moguće tumačenje naslova izložbe, kojim se podcrtava posvećenost umjetnice dekonstrukciji stereotipnih prikaza žena – u ovom slučaju žene kao utjelovljenja emocija i sentimentalnih motiva.

 

Pored toga što upućuje na stereotipe ženskog odnosa prema svijetu, srce je i metafora za umjetnost shvaćenu kao neku vrstu stroja koji istovremeno reagira na, i proizvodi društveno-politički kontekst. Tijekom posljednjih pedeset godina, i u socijalističkoj Jugoslaviji i u suvremenoj globalno-kapitalističkoj stvarnosti, umjetničko djelovanje Sanje Iveković razvijalo se kroz feminističku artikulaciju različitih angažiranih pozicija u odnosu na društveno-političku stvarnost. Srce u naslovu ove izložbe je i podsjetnik da je našem društvu potrebno više solidarnosti u vremenu kada se krize nižu jedna za drugom.

 

Kako bismo se borili za bolji svijet, moramo sačuvati i sjećanje na emancipacijske borbe iz prošlosti, što je još jedan važan aspekt umjetničke prakse Sanje Iveković, te istaknut naglasak izložbe, koja uključuje i produkciju zagrebačke verzije umjetničina slavnog rada Lady Rosa of Luxembourg (2001.) pod novim naslovom, “Trudna memorija”. Posvećen heroinama antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu, rad se nastavlja i na druge ranije projekte, kao što je “Gen XX” (1997.-2001.). Umjetničina majka, Nera Šafarić-Iveković, i sama je bila sudionica antifašističkog pokreta, zbog čega je bila uhićena i zarobljena u Auschwitzu. Važan dio izložbe je i umjetničina knjiga s majčinim pjesmama, fotografijama i dokumentima, koja je producirana u sklopu izložbe u Beču. Naslov knjige, nazvane prema jednoj od pjesama “Jao si ga onome tko se boji duhova” upućuje i na aspekt izložbe koji se bavi temama gubitka, nestanka i nereprezentativnih, izbrisanih povijesti.

 

Umjetnost Sanje Iveković živa je poput njezina srca; želi ostaviti tragove u realnosti i sadrži performativnu snagu koja teži rodnoj jednakosti, antifašizmu, emancipaciji kolektivne memorije i solidarnosti.

 

Sanja Iveković rođena je u Zagrebu 1949. Diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1970., kada počinje i izlagati. Sudjeluje na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu (Paris Bienale, Sao Paolo Biennale, Manifesta, Documenta, Liverpool Biennale, Istanbul Biennale, Prag Biennale i dr.), a video radovi i video instalacije izlagani na brojnim međunarodnim video festivalima (Ljubljana, Berlin, Geneva, Paris, Montreal, Los Angeles, Locarno, Tokyo, Haag, Osnabrück, Bonn, Dessau i dr.). Stipendistica kanadske vlade za gostujuće strane umjetnike 1979., 1990. i 1994., a 1994. dobitnica američke stipendije Arts Link. Boravi u Berlinu 2005. i 2006. kao dobitnica stipendije njemačke vlade (DAAD). Retrospektivne izložbe u: Galerie am Taxispalais, Innsbruck (2001.), nGbK Berlin (2001.), Köelnischer Kunstverein, Köln (2006.), Göteborgs Konsthall, Göteborg (2006.), Fundació Antoni Tàpies, Barcelona (2007.). Radovi u zbirkama brojnih muzeja, npr.: MoMA, New York; Musée National d'art Modern Centre Pompidou, Pariz; Contemporary Art Museum, Kumamoto; Generali Foundation, Beč; Tate Modern, London.
Bavi se i ženskim aktivizmom; osnivačica i članica nekoliko hrvatskih ženskih nevladinih udruga.

 

Works of Heart (1970–2023)
Retrospektiva 
Kustosica: Zdenka Badovinac
Kordinatorica: Martina Munivrana
Asistentica kustosice i produkcije: Petra Cegur
Arhitektura postava izložbe: Ana Martina Bakić
Vizualni identitet izložbe, dizajn kataloga i grafički dizajn: Rafaela Dražić

Meeting Points: Documents in the Making, 1968-1982
Arhiv 
Kustosica: Ivana Bago
Asistentica kustosice i produkcije: Renata Filčić
Arhitektura postava izložbe: Zbyněk Baladrán
Dizajn izložbe: Ivana Bago, Zbyněk Baladrán
​Grafički dizajn: Sanja Kuzmanović