Razgovor s Igorom Zidićem

 

Razgovor s Igorom Zidićem

06.06.2024 - 06.06.2024 / MSU, Black Box

Razgovor Igora Zidića, kustosa i pisca, ravnatelja Moderne galerije (danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti) u Zagrebu (1989.-2008.) i Leile Topić, kustosice izložbe „Crvena, da te nema…“, vodit će se oko djela Vojina Bakića, Ksenije Kantoci, Ede Murtića, Ljube Ivančića i Josipa Vanište predstavljenih u projektu „Crvena, da te nema…“.

Istoimeni ambijent, postavljen u Black Boxu, svojevrsni je izlazak iz fizičkog okvira filmskog kadra kojeg promatramo na izložbi. Taj ambijent predstavlja zamišljeni interijer građanske vile u kojoj Crvena, glavna protagonistica filma Milice Rakić, vodi posthumni monolog. Na zidovima i u prostoru promatramo Crveninu zbirku umjetničkih djela, nastalih uglavnom između 1950-ih i 1960-ih, koja svjedoče o dosljednoj afirmaciji njezina vlastita estetskog iskustva. Riječ je o radovima koji nastaju prihvaćanjem inovatorskih iskustava suvremene europske umjetnosti, paralelno prateći proces dekonstrukcije soc-realizma, odnosno ponovnu uspostavu modernističkih ideja.

S Igorom Zidićem pripovijedat ćemo o vremenskom kontekstu nesklonu idejama apstraktne umjetnosti, apostrofirajući formalna obilježja izložbenih djela.


Igor Zidić (1939., Split) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu komparativnu književnost i povijest umjetnosti. Od 1964. do 1966. radi kao profesionalni književnik. U razdoblju 1965.-1968., s prekidima (vojni rok), likovni je kritičar Telegrama. Bio je (su)pokretač i/ili (su)urednik važnih časopisa i listova (Razlog, 1961.-1964.; Život umjetnosti, 1966.-1970.; Kolo, 1968.-1971. i 1991.-1994.; Hrvatski tjednik, 1971.). Višegodišnji je urednik Matičine periodike (1968.-1972.), poslije Nakladnog zavoda Matice hrvatske (1972.-1988.), potom ravnatelj Moderne galerije (danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti) u Zagrebu (1989.-2008.) i, u tri mandata (2002.-2014.), predsjednik Matice hrvatske. Pjesnik je, pisac, likovni kritičar, priređivač izložbi i komentator društvenih zbivanja.

Od sredine 1960-ih priprema izložbe hrvatskih modernih i suvremenih likovnih stvaralaca i pojedinih slovenskih umjetnika, od kojih su neke priređene u značajnim europskim i svjetskim muzejima i galerijama. Uz prve ozbiljne osvrte na danas najistaknutije hrvatske avangardne umjetnike (Julije Knifer, Josip Vaništa, Ivan Kožarić i drugi), valja navesti i kritičke retrospektive Emanuela Vidovića, Ljube Ivančića, Vjekoslava Paraća, Jerolima Miše, Petra Dobrovića, Branka Suhoga, Vlaha Bukovca, Ede Murtića, Iva Dulčića, Mata Celestina Medovića, Slavka Šohaja, Antuna Masle. Tu su i tematske izložbe: Grupa Zemlja, (Umjetnički paviljon, Zagreb, 1971.), Četvrta decenija. Ekspresionizam boje, kolorizam, poetski realizam, intimizam, koloristički realizam, (Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1971.), Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost (Umjetnički paviljon, Zagreb, 1972.), Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici (Umjetnički paviljon, Zagreb, 1977.), Umjetnost u Jugoslaviji 1970/1978 (Umjetnički paviljon Collegium Artisticum, Centar Skenderija, Sarajevo, 1978.), Svjetla i boje Dubrovnika (Muzejsko galerijski centar Gradec, Zagreb i Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik, 1988.), Cigla u „Zemlji” (Moderna galerija, Zagreb, 1990.), Contemporary Paintings from Yugoslavia (The National Museum of Contemporary Art, Seoul, 1990.), Il paesaggio nella pittura moderna Croata 1890-1990 (Galleria Centro Culturale San Fedele, Milano, 1991.).

Kao ravnatelj Moderne galerije (NMMU-a), proveo je preuređenje i funkcionalnu modernizaciju zgrade te priredio dva postava hrvatske moderne i suvremene umjetnosti: Hrvatska umjetnost 1850-1950, u rujnu 1998. i Dvjesto godina hrvatske umjetnosti, o 100. obljetnici MG, u prosincu 2005. te bio hrvatskim izbornikom na bijenalnim smotrama likovnih umjetnosti u Veneciji (1993., 1995.), Kairu (1994.) i Istanbulu (1995.). U ratnom je razdoblju (1993.) sa suradnicima priredio projekt Nova hrvatska umjetnost, na tri zagrebačke adrese: Moderna galerija, Umjetnički paviljon i Galerija Karas. U reduciranom izdanju ta je izložba obišla neke muzeje/gradove Južne Amerike: Museo de Arte Contemporaneo, Santiago de Chile; Museo de Arte Contemporaneo, Valdivia i Centro Simón I. Patiño, Cochabamba (1997.); Museo Nacional de Bellas Artes, Buenos Aires i Museu de arte Contemporanea da Universidade de São Paulo, São Paulo (1998.).

Programski je vodio Galeriju Schira (1975.-1986.), potom projekt Hrvatski moderni i suvremeni klasici u suradnji s Modernom galerijom za Galeriju Adris u Rovinju (2001.-2017.).

Pjesme objavljuje od kraja 1950-ih godina, pojedine su prevođene na mnoge strane jezike i uvrštene u 90-ak hrvatskih i inozemnih antologija hrvatskoga pjesništva.

 

Razgovor s Igorom Zidićem, MSU Black Box, 1. kat
četvrtak, 6. lipnja, u 18 sati