Izložba je produžena do 13. lipnja 2021. 

Ratko Petrić (Zadar, 1941. – Zagreb, 2010.) jedan je od najintrigantnijih hrvatskih suvremenih umjetnika, koji je u gotovo 50 godina umjetničkog djelovanja ostvario obiman, raznorodan i osebujan opus. Retrospektivnom izložbom Baciti istinu u lice! javnosti predstavljamo prvi integralni kritički presjek cjelokupnog opusa, od kojih se mnogi radovi izlažu po prvi put. Donosimo oko 300 radova ovog intrigantnog i originalnog autora – skulpture, makete, plakate i tiskovine, radove na papiru te arhivsku građu i multimedijske sadržaje.

Umjetničku karijeru započeo je kao crtač i karikaturist 1960-ih, potom se bavio dizajnom plakata i tiskovina, stripom i grafikom. Glavninu njegova opusa čine skulpture, a realizirao je i 49 skulptura i 10 spomenika u javnom prostoru (većinom u Hrvatskoj, ali i u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji). Ratko Petrić bio je inicijator brojnih fenomena važnih za našu umjetnost i kulturu, jedan je od osnivača Salona mladih, bio je osnivač i član likovne grupe Biafra, osnivač i voditelj Međunarodne kiparske kolonije i parka skulptura u Jakovlju te parka skulptura u Zadru. Još 1985. predlaže Aleju skulptura na savskom nasipu. Samostalno je vodio projekt te je uložio mnogo napora u postav skulptura drugih umjetnika (od 1990. do 2016. postavljeno je dvanaest skulptura). Svoju društvenu ulogu smatrao je nezaobilaznim dijelom umjetničkog rada.

Središnja je tema njegova umjetničkog opusa čovjek i njegova sudbina. U formalnom i sadržajnom smislu stvorio je novi oblik figuracije u hrvatskom kiparstvu druge polovice 20. stoljeća. Obilato koristeći ironiju, sarkazam i grotesku, na izrazito svjež i lucidan način propitivao je društveno-političke, kulturne i umjetničke pojave svojega doba te usmjeravao žestoku kritiku sustavima i pojavama koje su nagrizale ljudske vrijednosti i slobodu. U radu ga je pokretao humanizam, svojevrsna etika antiestetike i načelo – što izravnije to snažnije!

Retrospektivom predstavljamo vitalnost, suvremenost i aktualnost njegove umjetničke poruke kritičkim odabirom najvažnijih radova iz brojnih ciklusa (Pečat, Orator, Gozba, Abortus, Svevid, Bog Eros, Američki kipopis, Leterman, Crno jaje, Životinjska farma, Hrvatska kuća, Kipleraj, Izložba itd.). Poruke koje odašilje kiparskim djelima prisutne su i u radovima koji su nastali u drugim medijima (grafike, crteži, karikature, strip, plakati i tiskovine).  Angažiran stav, kritičko promišljanje i pojednostavljen prikaz koji je prvotno primijenio u crtežu prenio je na grafiku, plakat i skulpturu. Tijekom 1980-ih jedan su mu od izvora inspiracije književna djela Kafke i Orwella te prikazuje negativne aspekte globaliziranog svijeta, anticipira ratna stradanja i bigbrotherovsku sadašnjicu. Reduciran prikaz ljudskog lika lišen anatomskih detalja i individualnih oznaka, često doveden do ruba karikaturalnog i nadrealnog, simbol je čovjeka našega doba i aktualnog trenutka. Eksperimentirao je s kiparskim materijalima i tehnikama, a najčešće je upotrebljavao obojeni poliester, koji je u umjetnosti dobio širu primjenu 1960-ih. Materijal modernog konzumerističkog društva, jeftin, svakodnevan i potrošan, bio je idealan za umjetnika koji je njime postizao dojam „plastične” nadrealnosti.

Manje je poznato da je 1968. imao samostalnu izložbu karikatura posvećenu sovjetskoj okupaciji Čehoslovačke, za što je, s obzirom na tadašnji politički sustav, trebalo imati hrabrosti. Njegov strip Izvještaj koji je 1968./1969. izlazio u Omladinskom tjedniku prvi je primjer radikalnog zaokreta od tradicije strip-produkcije u Hrvatskoj i od mainstream strip-produkcije u svijetu.

Dizajn plakata i tiskovina predstavlja važan dio Petrićeva opusa koji je do danas bio izvan fokusa povjesničara umjetnosti te ostao nepravedno zanemaren. Njegov je angažman na tom području najintenzivniji od kraja 1960-ih do kraja 1970-ih, kada nastaju Petrićevi ključni plakati i primjeri grafičke opreme studentskog i omladinskog tiska. Bio je grafički urednik Studentskog lista, potom Omladinskog tjednika, Tjednog lista omladine – TLO te kazališnog časopisa Prolog. Oblikovao je kataloge Salona mladih, plakate kulturno-umjetničkog društva „Ivan Goran Kovačić”, bio je kućni dizajner likovne grupe Biafra, Umjetničkog paviljona i Galerije Dubrava te surađivao s brojnim institucijama u sferi kulture. Poigravao se vizualnim aspektima popularne kulture i intermedijalnošću, uspostavljao asocijativne igre ili angažirane komentare, a „u tipografiji Petrić nalazi prostor istraživanja te će odabir različitih vrsta slova, slobodno poigravanje njihovim grafičkim, plastičkim i duhovnim datostima, kombiniranje i preslagivanje te migriranje kroz medije obilježiti desetljeća njegova stvaralaštva”. (iz teksta Lovorke Magaš Bilandžić) Ovom je retrospektivom taj segment njegova opusa dobio svoje mjesto u povijesti hrvatskoga grafičkog dizajna.

Doživio je svojevrsnu marginalizaciju od dijela struke koja je u hrvatskoj umjetnosti podržavala apstraktnu i konceptualnu umjetnost. „Kritika koja je napadala Petrića činila je to s pozicija razdoblja moderne, no postmoderno vrijeme daleko je otvorenije pa s mnogo više razumijevanja i odobravanja prihvaća način na koji je Petrić integrirao elemente vizualnih medija popularne kulture s kiparstvom, crtežom, grafikom i plakatom te propitivao i razbijao kruto postavljena ograničenja pojedinih medija likovne umjetnosti.” (iz teksta Frana Dulibića)

Vjerovao je da skulptura može poboljšati čovjeka i svijet učiniti boljim mjestom. Više je puta u medijskim istupima isticao potrebu stvaranja humanijeg okruženja postavom skulptura u gradskom prostoru. „Kao kipar želim da moje djelo živi među ljudima umjesto u izolaciji ateljea. Noviji gradski ambijenti postaju okrutno bezlični, stil života posao – spavanje. Društvo bi trebalo ‚iskoristiti’ svoje umjetnike – inače se može dogoditi da izumru kao dinosauri!”

U Zagrebu mu je postavljeno šest skulptura u javnom prostoru: Insekt, HEP Toplinarstvo (1968.); Spomenik Josipu Račiću, Osnovna škola Josipa Račića, Srednjaci (1980.); Charlie Chaplin, postavljen 1983. ispred Kinoteke, a od 2008. ispred kina Tuškanac; Stablo, postavljeno 1982. u Velikoj Gorici, srušeno 1993. te postavljeno u parku ŠRC-a Mladost 1995.; Slovni stup, Grad mladih (1988.); Kapi, Aleja skulptura na savskom nasipu (1990./1991.).

Ratko Petrić tijesno je bio povezan sa Zadrom. Tu je proveo djetinjstvo, pohađao je gimnaziju, a tijekom života je za javne površine Zadra i okolice ostvario pet spomenika i 29 skulptura. Za života je postavio jedanaest skulptura u privatnom parku skulptura uz obiteljsku kuću i atelijer u zadarskom predjelu Belafuža. Obitelj Ratka Petrića pokrenula je inicijativu s Gradom Zadrom za otvaranje parka skulptura kao kulturno-turističkog sadržaja, kako je Ratko Petrić zamislio za života.

Retrospektiva će se krajem lipnja ove godine otvoriti u Umjetničkoj galeriji Narodnog muzeja Zadra, s kojim MSU surađuje na ovom projektu i koji je i suizdavač kataloga retrospektive.

Retrospektivom i tekstovima u katalogu obrađene su sve dionice Petrićeva opusa: Koraljka Alavanja (spomenici i javna plastika), Frano Dulibić (crtež, karikatura, strip, grafika), Nataša Ivančević (kiparski opus), Lovorka Magaš Bilandžić (dizajn plakata i tiskovina), Snježana Pintarić (parkovi skulptura Ratka Petrića, Aleja skulptura na savskom nasipu).

Ratko Petrić diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Vanje Radauša na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966. Potom je pohađao Majstorsku radionicu profesora Vanje Radauša do 1969. Bio je član Zagrebačke grupe karikaturista, član i jedan od osnivača likovne grupe Biafra te jedan od osnivača Salona mladih u Zagrebu (1968.). Pokrenuo je i vodio Međunarodnu kiparsku koloniju u Jakovlju te Aleju skulptura na savskom nasipu u Zagrebu. Boravio je na umjetničkoj rezidenciji na Kansas City Art Institute (Missouri) u SAD-u 1979., gdje je i predavao. Od 1999. do mirovine 2006. bio je profesor kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uz već spomenute kiparske realizacije u javnom prostoru, dobitnik je 22 nagrade i priznanja. Izlagao je na 53 samostalne izložbe te na više od 255 skupnih izložbi.

Autorica koncepta i kustosica izložbe: Nataša Ivančević, muzejska savjetnica

Autori pojedinih dionica: Koraljka Alavanja, kustosica (spomenička i javna plastika), prof. dr. sc. Frano Dulibić (karikatura, crtež, strip, grafika), Nataša Ivančević (kiparstvo), doc. dr. sc. Lovorka Magaš Bilandžić (grafički dizajn), dr. sc. Snježana Pintarić (parkovi skulptura)

Autorica likovnog postava: Lada Sega

Asistentica: Petra Cegur

Autor fotografije: Darko Bavoljak

Grafičko oblikovanje kataloga i vizualni identitet: Luka Gusić

Realizaciju izložbe i tisak kataloga omogućili su Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zadar.