Predstavljanje knjige Jacquesa Rancièrea „Razdioba osjetilnog – estetika i politika“ održat će se u petak, 11. travnja 2025. u 18 sati u MSU dućanu.

Sudjeluju: dr. sc. Tomislav Brlek, dr. sc. Zvonimir Glavaš, prevoditelj Marko Gregorić te urednica izdanja Leila Topić

U djelu Razdioba osjetilnog (Le Partage du sensible. Esthétique et politique, 2014.), Jacques Rancière donosi radikalnu reinterpretaciju odnosa između umjetnosti, politike i osjetilnog iskustva. Riječ je o djelu koje ne nudi teoriju umjetnosti u užem smislu, nego mapu odnosa koji određuju tko i kako sudjeluje u onome što nazivamo zajedničkim prostorom – kako kroz slike, tijela i geste, tako i riječi, tekstove i prizore. 

Ovim izdanjem hrvatska kulturna i akademska scena dobiva ne samo prijevod važne filozofske knjige, nego i iznimno kvalitetan tekst koji je rezultat predanog i stručnog rada prevoditelja Marka Gregorića. Gregorić se već ranije istaknuo kao temeljit i pouzdan prevoditelj francuske filozofije, a osobito se posvetio Jacquesu Rancièreu, čiju misao poznaje u teorijskoj dubini te je vješto prenosi u hrvatski jezik. Stoga je Razdioba osjetilnog u hrvatskom prijevodu zadržala suptilnost, gustoću i unutarnju konzistentnost izvornika, otvarajući tako prostor za recepciju u lokalnom znanstvenom i teorijskom kontekstu.

Ne manje važna komponenta ovog izdanja jest i stručna redaktura dr. sc. Lade Čale Feldman. Uz teorijsko poznavanje građe i jezičnu osjetljivost njezina redaktura izbrusila je filozofski jezik, terminološku preciznost i stilske nijanse. Redaktura Lade Čale Feldman učinila je da prijevod zadrži intelektualnu oštrinu izvornika, a istodobno postane čitljiv, protočan i znanstveno vjerodostojan u hrvatskom jeziku i domaćoj filozofskoj tradiciji. Vrsno poznavanje izvedbenih umjetnosti i teorije diskursa dodatno je obogatilo tekst, približivši tekst filozofima i znanstvenicima iz polja umjetnosti, književnosti i teorije medija.

Leila Topić, kustosica i urednica prijevoda, dosad je u sklopu biblioteke Refleksije Muzeja suvremene umjetnosti uredila prijevode dvaju ključnih autora suvremene teorije umjetnosti: Nicolasa Bourriauda (Relacijska estetika/Postprodukcija) i Donalda Kuspita (Post-art). Objavljivanjem Rancièrea zaokružuje svoju uređivačku nit posvećenu razumijevanju političke uloge umjetnosti danas – djelima koja otkrivaju strukture moći i potencijale emancipacije u estetskoj sferi.

Objavljivanje ove knjige predstavlja važan trenutak u kontinuitetu biblioteke Refleksije, koja sustavno promišlja ulogu umjetnosti u suvremenom društvu. Uz objavljena djela autora kao što su Hans Belting, Boris Groys, Arthur C. Danto i Catherine Millet koje je uredila Nada Beroš, prijevod Rancièrea potvrđuje opredjeljenje MSU-a za izdavaštvo koje pridonosi analitičkoj, kritičkoj i teorijski utemeljenoj debati o umjetnosti i društvu.

Jacques Rancière rođen je 10. lipnja 1940. u Alžiru. Studirao je na prestižnoj École normale supérieure u Parizu, gdje je bio učenik Louisa Althussera. Karijeru je započeo kao koautor knjige Lire le Capital (1965), u suradnji s Althusserom, Étienneom Balibarom i drugima. Nakon svibanjskih prosvjeda 1968., distancira se od Althusserova strukturalističkog marksizma, optužujući ga za elitizam i političku pasivnost. Od tada razvija vlastitu filozofsku poziciju, fokusiranu na jednakost, političku subjektivaciju i kritiku autoriteta znanja. U središtu njegove političke misli je ideja da politika nastaje kada oni koji su isključeni iz raspodjele društvenog glasa progovore vlastitim glasom – ono što naziva “dio koji nema dio”.

Od 1969. godine predavao je filozofiju na Sveučilištu Paris VIII (Vincennes–Saint-Denis), gdje je ostao do umirovljenja. Tijekom 1990-ih sve se više posvećuje estetskoj teoriji i odnosu između politike i umjetnosti. Ključan koncept njegove misli je "razdioba osjetilnog" (le partage du sensible), koji označava raspodjelu onoga što se može vidjeti, čuti i reći u određenom društvenom poretku. Rancière danas ima snažan utjecaj na suvremenu političku filozofiju, estetiku, književnu teoriju i vizualne umjetnosti, a njegovo se djelo sve više čita i tumači i izvan Francuske.

Njegova su djela prevedena na hrvatski jezik u različitim kontekstima i kod različitih izdavača. Mržnja demokracije objavljena je 2008. u prijevodu Leonarda Kovačevića u izdanju Naklade Ljevak. Isti je prevoditelj preveo i knjigu Nesuglasnost: politika i filozofija, koja je objavljena 2015. u izdanju Fakulteta političkih znanosti, kao i Sudbinu slika i Učitelja neznalicu: pet lekcija iz intelektualne emancipacije, obje u izdanju Multimedijalnog instituta 2010. godine.

Zlatko Wurzberg preveo je knjigu Filmska fabula, koja je izašla 2011. u izdanju udruge Bijeli val. Sana Perić prevela je knjigu Béla Tarr, vrijeme od poslije, objavljenu 2015. također u izdanju Multimedijalnog instituta. Rancièreovo djelo Modern Times: Essays on Temporality in Art and Politics, napisano izvorno na engleskom jeziku, objavljeno je 2017. u Zagrebu, također kod Multimedijalnog instituta.

Njegovi kraći tekstovi također su dostupni u časopisima: Deset teza o politici objavljeno je 2004. u časopisu Tvrđa u prijevodu Jagode Milinković. U Europskom glasniku 2007. objavljen je tekst Mrziti demokraciju, u prijevodu Maje Zorice. U Hrvatskom filmskom ljetopisu 2008. objavljen je tekst Od jedne slike do druge? Deleuze i filmska razdoblja, u prijevodu Leonarda Kovačevića.