U petak, 7. veljače od 17 do 20 sati u Dvorani Gorgona održat će se predavački maraton umjetnika Marka Pogačnika čiji su radovi Programirana šuma (1969) i Slobodna šuma (2024., koautor s Marikom Pogačnik) također dio izložbe Miris svježe nacijepanih drva. Predavački maraton organiziran je oko tri tematske cjeline: odnos prirodne i umjetne inteligencije, višedimenzionalni prostor šume i nastanak eko-veganske civilizacije.
U izlaganju Višedimenzionalni prostor šume pojedina stabla i i šumske zajednice promatraju se kao sačinjeni od više razina vitalnih snaga i svijesti što i pokazuje instalacija Marka i Marike Pogačnik na izložbi “Miris svježe nacijepanih drva”. Nastojat će se dati odgovor koje su to razine i koja elementarna i arhetipska bića u njima obitavaju?
Predavanje koje slijedi, Prirodna inteligencija naspram umjetne inteligencije, za temu ima umjetnu inteligenciju koja nastoji Zemlji i svima nama uskratiti mogućnost iskrenog i kreativnog odnosa prema životu i zamijeniti ga repetitivnom hladnoćom. Pitanje je koje su alternativne mogućnosti elementarno-prirodne svijesti i kako razviti dijalog sa njom?
Konačno, u završnom izlaganju Nastanak eko-veganske civilizacije Pogačnik pita koje to kozmičke promjene od čovjeka traži da se odvoji od grubo shvaćene materije i da se uskladi s unutarnjim elementom vode i svijetom biljaka ? Nadolazeće promjene predstavljaju kvantni skok života na Zemlji, i mi smo, i kao društvo a i kao pojedinci, uhvaćeni u taj vrtlog.
Marko Pogačnik jedan je od pionira konceptualne umjetnosti land arta na ovim prostorima. Bio je član i osnivač pokreta i grupe OHO te zajednice Porodica iz Šempasa. Bavi se proširenim poljem umjetnosti, kojeg naziva Treća umjetnost. Njegovo umjetničko djelovanje odvija se na razmeđu ekologije, geomantije, društvenih zbivanja i osobnog razvoja. Od sredine 80ih godina radi niz intervencija u javnom prostoru i pejzažu, koje naziva liječenjem i regeneracijom Zemlje, ili litopunkturom. Među njegovim brojnim litopunkturnim projektima koje je izveo diljem svijeta je i omiljena instalacija Solarni pleksus Evrope na zagrebačkom jezeru Jarun.