Izložba Potraga za stvarnošću predstavlja cjeloviti opus umjetnice Jadranke Fatur i stavlja ga u odnos spram nekih od najcjenjenijih umjetnika američkog hiperrealizma: Roberta Bechtlea, Malcolma Morleyja, Roberta Cottinghama, Richarda McLeana i Dona Eddyja, ali daje i uvid u revival hiperrealizma kod hrvatskih umjetnika mlađe i srednje generacije (Mario Brakuza, Sebastijan Dračić, Martina Grlić, Janko Ivčić, Ivona Jurić, Goran Novaković, Pavle Pavlović, Patricija Purgar, Stjepan Šandrk, Zlatan Vehabović i Ivana Vulić). Kao dio izložbenog projekta, međunarodno priznati street art umjetnik Lonac u MSU će oslikati novi mural.

Više od četiri desetljeća slikarica Jadranka Fatur najvažnija je i najdosljednija predstavnica hiperrealističkog pristupa u nas. Prigrlila je taj novi međunarodni slikarski smjer u nastanku upravo u doba svoga umjetničkog sazrijevanja, a usto je potvrdu izbora dobila na studijskim boravcima u Parizu i Americi. Mnogi će se sad sjetiti i da je Fatur autorica jedne od kontroverznijih slika u našoj nedavnoj prošlosti, Proglašenje Ustava 22. prosinca 1990. Te 1998, kada je slika nastala, izazvala je mnogobrojne i žustre polemike u javnosti, a dio struke ju je čak i otpisao kao "režimsku" umjetnost, nastalu "po narudžbi", zaboravljajući pritom je da je veći dio naslijeđa zapadnoeuropske umjetnosti nastao upravo zahvaljujući narudžbama moćnih, bogatih, vladajućih. No, slikarica se nije dala pokolebati i čvrsto je stala iza sebe i svog umjetničkog izričaja. Iz današnje perspektive, kako kaže Lada Čale Feldman u tekstu u katalogu: "… slučaj kobne slike gotovo počinje graničiti s diverzijom naslijeđene raspodjele (slikarske) moći, što muško-ženske, što one između naručitelja i poslušnog izvođača… No jedno je sigurno, slika predstavlja jedan od najvidljivijih i najprjepornijih ženskih doprinosa hrvatskoj umjetnosti slikarstva s kraja 20. stoljeća pa je se upravo u tome svojstvu ni feministička ortodoksija ne bi smjela odricati."

Bila je to i ostala jedina narudžba Jadranke Fatur, jer kako piše Tonko Maroević, u kontekstu promišljanja valja li hiperrealizmu odati priznanje ili ne: "Dovraga i problem stilskog svrstavanja ili etiketiranja nekim aktualnijim terminom: slikarica Jadranka Fatur svojim sredstvima očigledno vodi intimni dnevnik, svojim radovima izgrađuje koherentan opus."

I u tome je ostala dosljedna – za nju je fotografija uvijek bila i ostala samo predložak, vizualna referenca, a ona je slikala svoju simuliranu realnost (što bi rekao Baudrillard: simulaciju nečega što nikad nije zapravo postojalo), slikala je emocije, društveno-kulturno ozračje i duh vremena koji se mijenjao. Stoga su njezini veliki formati u ulju iluzija fotografije – uvijek imaju neku 'iskošenost', priču, osobne detalje. Promišljajući o svojem umjetničkom radu i procesu slikanja, Jadranka Fatur u dnevničkim zapisima svojih misli i razmišljanja navodi da joj je želja da ljudima koji će gledati njezine slike pokaže stvarnost, da ih potrese iz uljuljane svakodnevice neopažanja svijeta u kojem se kreću i borave. Ona ih želi zaprepasti prepoznatljivošću isječka stvarnosti i "probuditi interes za stvarni antropocentrični svijet zbiljskih odnosa". Njezina je želja da oni njome budu jednako začuđeni kao i ona sama. Usto, svoju umjetničku osobnost profilirala je kroz majstorsko poznavanje slikarskih tehnika, pri čemu je do izražaja došla njezina iznimna vještina koja ju je i odredila.

Stoga će ova njezina prva retrospektiva sa šezdesetak ulja na platnu velikih dimenzija, kao i mnoštvom crteža, akvarela, pastela, fotografija i popratnom dokumentacijom pokazati da imamo umjetnicu svjetskog ranga, koja stoji uz bok najcjenjenijim autorima hiper- i fotorealizma (Robert Bechtle, Malcolm Morley, Robert Cottingham, Richard McLean i Don Eddy).

Izložba "Potraga za stvarnošću – Jadranka Fatur i hiperrealno" sastoji se od tri cjeline: najveća je posvećena retrospektivnom pregledu opusa slikarice Fatur sa šezdesetak ulja velikih formata i mnoštvom crteža, akvarela, pastela, kao i fotografija i dokumentacije; drugu cjelinu čine radovi dvanaest mlađih domaćih autora koji su se u nekom trenutku svoga umjetničkog razvoja odlučili za hiperrealizam; a treći dio su ulja najvrsnijih američkih fotorealista, posuđena iz zbirke Ludwig bečkog Muzeja moderne umjetnosti.

Jadranka Fatur (Zagreb, 1949), završila je Školu primijenjenih umjetnosti 1969. godine, a od 1969. do 1974. studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1973. do 1977. bila je suradnica majstorske radionice Krste Hegedušića, poslije Ljube Ivančića. Bila je stipendistica Francuske vlade na sveučilištu École nationale supérieure des Beaux-Arts u Parizu 1977/1978. Od 1978. radi u atelijeru u dvorcu Jakovlje u Hrvatskom zagorju, zajedno sa suprugom, Ratkom Petrićem, kiparom. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radila je od 2004. do umirovljenja 2014. godine.

Izlaže od 1972. godine te ima više od 200 skupnih i 24 samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Francuska, Velika Britanija, SAD, Kanada, Mađarska, Poljska, Slovenija, Srbija, Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Japan). Bila je na studijskim putovanjima u Italiji, Francuskoj, SAD-u, Meksiku, Grčkoj (stipendija 1982), Nizozemskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj i Argentini. O radu Jadranke Fatur objavljeno je više od 250 bibliografskih jedinica i nekoliko TV filmova. Njezini radovi nalaze se u muzejima i galerijama, i u privatnim zbirkama diljem svijeta. Primila je mnogo nagrada u zemlji i inozemstvu. Objavila je pet prozno-esejističkih knjiga nadahnutih mjestašcem Rudine na Hvaru, odakle joj potječe majka.

Izložbu će pratiti monografski katalog, u kojima tekstove potpisuju Sonja Briski Uzelac, Lada Čale Feldman, Suzana Marjanić, Tonko Maroević, Martina Munivrana, Susanne Neuburger, Krešimir Purgar, Žarko Paić i Leila Topić.

Autorica koncepta i kustosica izložbe: Martina Munivrana

Suradnica i kustosica izložbe umjetnika mlađe i srednje generacije: Ana Škegro