Predavanje će se održati u nedjelju, 1.12.2019. u 18 sati.
„Mi u Hrvatskoj i istočnoj Europi bili smo svjedoci, sudionici i počinitelji najvećega suvremenog ikonoklazma. Masovno rušenje spomenika kao simbola starog sustava koje je nastupilo nakon 1989. godine najmasovniji je ikonoklazam kako u suvremenoj povijesti tako i u suvremenoj povijesti umjetnosti.” (A. Grgić)
Autor tvrdi da je ikonoklazam u temeljima modernističkog projekta i to ikonoklazam sličnog tipa, misleći pri tome na Courbetovo rušenje spomenika Napoleonu na Trgu Vendome u Parizu 1871. To je rušenje najvažnije umjetničko djelo Gustavea Courbeta, ali ujedno i najprešućivanije. U svojem performativnom predavanju Grgić polazi upravo od ove točke kada govori o ikonoklazmu 20. i 21. stoljeća, preko Greenbergova zahtjeva za ikonom umjetnosti koja bi proizašla samo iz ikonoklastičkog postupka, sve do upozorenja W. J. Thomasa Mitchella da ta procedura krije zamku, zamku da takva vrsta umjetnosti zauzme mjesto samo jedne procedure retorike – retorike ikonoklazma. Već je Bruno Latour zaključio da je ikonoklazam došao do svojeg paroksizma – što je više umjetnost postajala sinonimom za uništavanje umjetnosti, to se više umjetnost proizvodila, kupovala i prodavala i, doista, obožavala. U 21. stoljeću upravo se proizvodnja slika na društvenim mrežama pretvorila u novu vrstu ikonoklazma, ikonoklazma hiperprodukcijom slika.
ANTONIO GRGIĆ u arhitektonskom i umjetničkom djelovanju koristi se urbanim prostorom kao osnovnim medijem. Glavni su mu interes prostorne instalacije i intervencije koje propituju preklapanje političkih, ideoloških, antropoloških i psiholoških fenomena u urbanom okruženju. Prvu afirmaciju na nacionalnom i međunarodnom planu ostvario je 1999. s projektom Bunkeri tijekom kojeg je anonimno tapetama ukrašavao bunkere sagrađene prije Drugoga svjetskoga rata. Ove akcije događale su se tijekom noći na državne praznike svih zemalja kojima su ti bunkeri bili tihi svjedoci: Kraljevine Jugoslavije, NDH-a, socijalističke Jugoslavije i današnje Republike Hrvatske. U sljedećem višegodišnjem projektu Sjene autor je kroz niz performansa u zemljama bivšeg Istočnog bloka iscrtavao sjene srušenih spomenika na mjestu na kojem su stajali prije svojeg uklanjanja. Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložaba. Trenutačno pohađa doktorski studij na Institutu za teoriju arhitekture, povijest umjetnosti i kulturne studije u Grazu.
Deplijan možete preuzeti ovdje.
Performativno predavanje dio je programa 11. dana fotografije Arhiva Tošo Dabac koji su podržali Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture, Austrijski kulturni forum Zagreb i Grad Varšava u suradnji s Fundacijom Arton.
