Nedjelja, 30. siječnja u 17 sati

Posljednji dan izložbe posvetit ćemo vezama hrvatskih umjetnika sa stvaralaštvom Josepha Beuysa. Posebna dionica izložbe nazvana prema ciklusu Željka Badurine Omaggio a Joseph Beuys, predstavila je tek maleni dio mnoštva djela koja su, posebno posljednjih desetljeća, nastala na tragu njegova učenja. Među njima su djela Lovre Artukovića, Željka Badurine, Brace Dimitrijevića, Ivana Ladislava Galete, Igora Grubića, Željka Jermana, Kristine Leko, Vlade Marteka, Zorana Pavelića i Ivana Šeremeta. 

Pozivamo vas da se priključite šetnji kroz izložbu s kustosicama izložbe Radmilom Ivom Janković i Vesnom Meštrić te umjetnicima Igorom Grubićem, Vladom Martekom i Zoranom Pavelićem koji će tumačiti svoje radove inspirirane djelovanjem karizmatičnog umjetnika koji je radikalno utjecao na tijek umjetnosti druge polovice 20. stoljeća.  

Igor Grubić (Zagreb, 1969.) aktivan je kao multimedijski umjetnik od ranih 90-ih. Kroz medij fotografija, videa i site-specific akcija u javnom prostoru istražuje prošle i sadašnje političke situacije. Sudjelovao je na brojnim važnim međunarodnim izložbama te je predstavljao Hrvatsku na 58. venecijanskom bijenalu. Njegova djela aktivističkog predznaka nalaze se u važnim domaćim i stranim kolekcijama, među kojima je i Tate Modern u Londonu.

Vlado Martek (Zagreb, 1951.) konceptualni je umjetnik, pjesnik i esejist. U početku se bavio vizualnom i konkretnom poezijom (imenovanom: predpoezija), a od sredine sedamdesetih kao član Grupe šestorice autora realizirao je niz akcija i djela konceptualna predznaka. Od početka osamdesetih bavi se slikarstvom, kiparstvom, grafikom i land artom. Objavio je desetak knjiga, te dva koautorska izdanja grafičkih mapa. Samostalno je izlagao na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a njegova djela nalaze se i u zbirci muzeja Centre Pompidou u Parizu.

Zoran Pavelić (Osijek, 1961.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. godine. Osnivač je i član umjetničke grupe Močvara koja je djelovala u Baranji od 1988. do 1991. Bio je član umjetničkog odbora Baranjske umjetničke kolonije – BUK, a sada je voditelj i član umjetničke organizacije PLEH. Osnovno obilježje njegovog umjetničkog djelovanja problematiziranje je uloge umjetnika, umjetnosti i umjetničkih institucija u društveno-političkom kontekstu. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.