Veze između muzike i vizualne umjetnosti nisu uvijek bjelodane, međutim postoje uzajamnosti i preplitanja koja su zanimljivi otponac za razgovor o radovima izloženim na izložbi „Drugarstvo“ a koja je dio postava u trajanju MSU-a „Zbirka kao glagol“.
Razgovarat ćemo o grupama i umjetničkim kolektivima, promjeni paradigme obrazovanja na primjerima Fluxus umjetnika, muzičkim improvizacijama i post-punku slušajući primjere britanskog post-punka, njujorškog No Wavea ili domaćih improvizacijskih kolektiva.
U improviziranoj, slobodnoj glazbi stvaralački je rad kolektivni: ono što se svira nije rad jednog stvaraoca čak i u slučaju da se kompozicija pojedinog autora uzima kao polazište. Svaki glazbenik razvija vlastiti instrumentalni dio, a proizvodnja ima oblik kolektivne akcije bez unaprijed određenog programa nametnutog sviračima. Upravo kao što je ispisivanje riječi „LOVE“ i „HATE“ polazište jednog od najzanimljivijih ViGo akcija kolektiva kojeg su tvorili Tomislav Gotovac i Žarko Vijatović. Grupe ostaju zajedno samo kratkotrajno i ukidaju se u trenutku kada to njihovi članovi odluče. Improvizacijska glazba stvara nove prakse glazbene produkcije koje su svakodnevne i subverzivne. Improvizacija ne predstavlja, dakle, novi oblik popularne glazbe, već naprotiv novu muzičku praksu među ljudima. Glazba tako postaje relacijska.
Gang of Four, Cabaret Voltaire, Wire ili the Raincoats samo su neki od britanskih bendova koje su pokrenuli studenti likovne umjetnosti ili dizajna. Nakon diplome, mnogi su se okrenuli glazbi kao načinu da održe eksperimentalni životni stil u kojem su uživali na umjetničkom akademiji. Zabilježeno je da su američki vizualni umjetnici kasnih 70-ih gravitirali njujorškoj underground punk sceni djelomično zato što se činilo da postoji više kreativnih mogućnosti nego u svijetu umjetnosti učmalog tržišta i galerijskog kruga zatvorenog mladim umjetnicima. Iako su neki „pravi" glazbenici sudjelovali u njujorškom No Waveu, većina nije prethodno bila uključena u rock osim u ulozi slušatelja. Obično je njihov primarni poziv bio film, poezija ili vizualna umjetnost. Dolazeći u glazbu s drugih područja, imali su pomalo distanciran pristup, što im je omogućilo da se sa svojim instrumentima (često proizvoljno odabranim) uhvate u koštac kao sa stranim objektima, alatima koje treba zloupotrijebiti ili ponovno izmisliti.
Vodstvo se organizira u sklopu projekta TijeloRIJEČI knjževnice Neve Lukić i performerice Josipe Bubaš (UO Istovremeno) koji provode već niz godina, a ovog puta u obližnjem kvartu MSU-a – Trnskom. Sudionike i posjetitelje očekuje dubinsko istraživanje ovog zagrebačkog kvarta kroz četiri temata, koje će se provesti interaktivnim i kreativno-izvedbenim radom, vodstvima po izložbama i predavanjima. U travnju 2024. slijedi prezentacija te završna izložba u Muzeju suvremene umjetnosti.
