** Izložba se produžuje do 24. 11. 2024. **
Izložba u sklopu ciklusa „Atelijer Kožarić – Laboratorij za oživljavanje“ i ciklusa „Okidači“
Izložba Marka Tadića kao dio programa Atelijera Kožarić „Laboratorij za oživljavanje“ ujedno ulazi u ciklus „Okidači“, u kojem umjetnici, aktivisti, zajednice ili udruge, svatko na svoj način, interpretiraju muzejske zbirke.
Poveznice između Marka Tadića i Ivana Kožarića su dubinske. Vlastiti rad Marko Tadić, slično kao i Ivan Kožarić, percipira kao veliku apstraktnu arhivu koja o sebi ponajviše govori cjelinom. Uz to, kod Ivana Kožarića ističe i druge komponente koje su mu kao umjetniku mnogo značile, a to je preklapanje životnog i izlagačkog prostora, kao i tretiranje cijeloga spektra materijalnih objekata kao umjetničkog alata. Ipak, ono što ih kao umjetnike najviše povezuje jest neprekidni poriv za istraživanjem svijeta oko sebe kroz igru.
Za ambijent koji stvara, Tadić se kao glavnim radnim materijalom služi različitim artefaktima iz Kožarićeva atelijera, zatečenim fotografijama koje izvlači iz goleme arhive te vlastitim kolažima, koji su od otpadnog radnog materijala nastajali u sličnim procesima kao npr. Kožarićeve „Spontane skulpture“. Sve to neopterećeno kombinira u imaginarnom prostoru življenja koji stvara zamjenjujući klasične muzejske postamente pronađenim rabljenim namještajem kako bi, baš kao što je to radio i Kožarić, poticao nastajanje i postojanje nekih novih, drugačijih konstelacija koje nastaju kad čvrste granice između različitih svjetova počinju postajati nevažne.
Premda je Kožarić slovio kao dobar kuhar i u jednom je projektu kuhinjski namještaj čak prisvojio kao vlastiti rad, kuhinje ovdje u doslovnom smislu nema. Naziv izložbe zapravo je metafora stanja u kojem se zatečene stvari dovršavaju preradom, preradom iskustva. U svijetu koji obojica umjetnika percipiraju kao polje otvorenih mogućnosti ili, kako tumači Tadić, kao konstantnu vizualnu poeziju, glavni akter sada postaje sam Ivan Kožarić.
Marko Tadić (Sisak, 1979.) diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci 2006. Njegova umjetnička praksa temelji se na crtežu, kolažu, instalacijama i stop-animaciji. Izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te na filmskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Ljubljana, Beč, Kassel, Berlin, Los Angeles, New York, Venecija). Godine 2017. predstavlja Hrvatsku na 57. Venecijanskom bijenalu uz Tinu Gverović, a iste godine izlaže i na 1. Bijenalu u Anrenu u Kini. Godine 2018. sudjeluje na 2. Bijenalu industrijske umjetnosti u Labinu i Raši. Dobitnik je niza nagrada: 2015. Nagrade „Vladimir Nazor“ za najbolju izložbu godine, 2010. treće nagrade T-HTnagrada@MSU Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te 2008. Nagrade „Radoslav Putar“ za najboljega mladog umjetnika godine.
Od 2015. gostujući je predavač na milanskoj NABA-i (Nuova Accademia di Belle Arti). Od 2020. docent je na Slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Autor koncepcije izložbe: Marko Tadić
Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković
Izložba je realizirana zahvaljujući potpori Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH.
