Izložba je produžedna do 16. 10.

Radno vrijeme: srijeda / subota: 11-16h
(ostalim danima uz prethodnu najavu)

U povodu stogodišnjice rođenja Dimitrije Bašičevića Mangelosa (1921. – 1987.) u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter otvara se izložba Dokumenti jednog eksperimenta. Naziv izložbe je preuzet iz Mangelosovog rada nastalog u precrnjenom katalogu grupe EXAT 51 – čiji je Richter bio utemeljitelj i član – u kojem je kao umjetnik zauzeo svoj stav prema njihovoj izložbi u Društvu arhitekata 1953. godine, a koju je podržavao i svojim kritičarskim i teorijskim radom.

Izložba će predstaviti sve teme iz Mangelosova velikog opusa: Pejzaže rata i smrti, Tabule rasae, Negacije slikarstva, Abecede, Nostories, Fenomen Picasso kao i Manifeste, da bi podsjetila na velikog umjetnika čiju smo posljednju veću izložbu u Zagrebu vidjeli davne 1990. godine, i manju tematsku izložbu posvećena ciklusu Manifesti u Galeriji Nova, 2019.

U povodu stogodišnjice rođenja Dimitrije Bašičevića Mangelosa (1921. – 1987.) u Zbirci Vjenceslava Richtera i Nade Kareš Richter otvara se izložba Dokumenti jednog eksperimenta. Naziv izložbe je preuzet iz Mangelosovog rada nastalog u precrnjenom katalogu grupe EXAT 51 – čiji je Richter bio utemeljitelj i član – u kojem je kao umjetnik zauzeo svoj stav prema njihovoj izložbi u Društvu arhitekata 1953. godine, a koju je podržavao i svojim kritičarskim i teorijskim radom.

Izložba će predstaviti sve teme iz Mangelosova velikog opusa: Pejzaže rata i smrti, Tabule rasae, Negacije slikarstva, Abecede, Nostories, Fenomen Picasso kao i Manifeste, da bi podsjetila na velikog umjetnika čiju smo posljednju veću izložbu u Zagrebu vidjeli davne 1990. godine, i manju tematsku izložbu posvećena ciklusu Manifesti u Galeriji Nova, 2019.

Dimitrije Bašičević bio je povjesničar umjetnosti, kritičar i kustos u Zagrebu, a u isto vrijeme, manje javno, bio je i umjetnik koji je svoj rad dugo godina skrivao i potpisivao pseudonimom Mangelos. Ime je uzeo prema selu iz okolice rodnog mjesta Šid (danas Srbija). Povijest umjetnosti diplomirao je u Zagrebu 1949. te doktorirao 1957. Bio je aktivan likovni kritičar, angažiran oko promocije apstraktne i primitivne umjetnosti u ranom poslijeratnom razdoblju. Radio je u Galeriji suvremene umjetnosti, vodio Galeriju primitivne umjetnosti šezdesetih godina i Centar za film, fotografiju i televiziju sedamdesetih. Bio je član Grupe Gorgona koja je na pozicijama antiumjetnosti djelovala u Zagrebu između 1959. i 1966.

Kako i kada je počeo Mangelosov umjetnički projekt kojeg je nazvao no-art teško je sa sigurnošću reći. Naime, kada je umro u Zagrebu 1987. godine njegovo je djelo još bilo nedovoljno osvijetljeno i valorizirano. Cijenjen kao kustos i kritičar, na scenu je kao umjetnik izašao tek krajem 60-ih uz podršku kolega i umjetnika mlađe generacije. Postupno, a pogotovo nakon izložbe Gorgona u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1977., publika je počela upoznavati Mangelosov opus. Slijedile su izložbe-projekti, koje je sam koncipirao i organizirao uglavnom u alternativnim prostorima u Zagrebu, poput Podrooma i Ateliera Toše Dabca. Zasluženu reputaciju donijele su mu velike samostalne izložbe u Zagrebu, Berlinu, New Yorku, Londonu, Gentu, Portu, Barceloni, Grazu, Kasselu, Beču, Parizu, Ljubljani kao i sudjelovanja na značajnim međunarodnim izložbama u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMa), Tate Modern, Muzeju George Pompidou, Kröller Müller muzeju te na manifestacijama poput Venecijanskog bijenala i Carnegie International i mnogim drugima. Djela su mu danas u slavnim muzejskim i privatnim kolekcijama.

Mangelos je pripadao generaciji koja je u mladosti doživjela Drugi svjetski rat, vrijeme okupacije, nasilja, bijede i moralnog sloma. Pišući o svojim počecima u “Uvodu u no-art” (1979.), istakao je da je izvorište njegovog no-arta bilo u Pejzažima smrti koje je bilježio kao mrlje crne boje – znak za odsutnost umrlih osoba, prijatelja i rođaka – u školskim bilježnicama za vrijeme rata. Poslije su ti "crni pravokutnici", ti "grobovi", postali nešto drugo, prvo Tabule rase, a zatim Školske tablice na koje su postupno došla slova, trokuti, riječi i jezgrovite misli.

Brojne precrnjene table i knjige u koje je upisivao pisma: glagoljice, latinice, ćirilice, grčkog alfabeta, runa i druga, slovo po slovo kao u prvoj fazi ovladavanja pismom, kao i hommage Pitagori kojem je dao posebno mjesto u svom radu označavale su "novi početak“, jer, kako je rekao, treba početi s nečim što je elementarno i racionalno.

Iako su njegovi radovi vizualno atraktivni u sazvučju crvene, crne i bijele boje, s geometriziranim slovima, te riječima koje je ispisivao između izvučenih linija

na tablama, u knjigama i na globusima njegovo djelo ne promatramo u kontekstu pročišćavanja forme i redukcionizma u umjetnosti, jer Mangelos nije bio slikar. Dapače, različitim je postupcima negirao sliku. Jedan od takvih vidljiv je u seriji Antipeinture.  Svojim se tvrdnjama negation de la peinture, antipeinture ispisanima ispod prekriženih ili temperom precrnjenih reprodukcija slika Mangelos nadovezao na cijeli niz negacija prisutnih u umjetnosti 20. stoljeća: od Marcela Duchampa, preko Renéa Magrittea do Marcela Broodthaersa.

Kao kustos Galerije suvremene umjetnosti sudjelovao je u organizaciji međunarodnih izložbi i simpozija koji su se između 1961. i 1973. odvijali u Zagrebu pod nazivom Nove tendencije. U eseju "Aktualnost funkcionalne umjetnosti" (1965.) formirao je prvi put svoju tezu o "funkcionalnom mišljenju", a koja pomaže objašnjenju mnogih njegovih tadašnjih i budućih radova. Ispitujući novu društvenu ulogu umjetnika i umjetnosti, istaknuo je da je odnos prema materiji najpresudniji čovjekov odnos, a tehnička revolucija povijesno najodlučnija revolucija u umjetnosti. Na tom odnosu nastala je, prema njemu, povijest pa tako i povijest umjetnosti u kojoj on vidio dvije faze: "instinktivnu" i "funkcionalnu". Na toj je ideji Mangelos temeljio glavninu manifesta nastalih sedamdesetih godina u kojima je glavna teza bila da je društvo išlo putem napretka, a da ga umjetnost nije pratila. Stoga je tražio način kako pristupiti umjetnosti i pronašao svoj modus u teorijsko-umjetničkoj formi koju je nazvao "govor-mišljenje".

Mangelosov no-art svakako sadrži ikonoboračku gestu. U umjetnosti je vidio značenje, a ne tvar i koristio je riječi kao konstitutivni element. Preusmjeravajući umjetnost iz psihološkog prema logičkom i uvodeći u vlastitu praksu diskurs filozofije i književnosti, prelazio je granice koje su dijelile umjetničku praksu i teoriju. Mangelos je sâm napustio sliku, i negirao ju je na razne načine. Umjetnosti je prilazio potpuno drugačijim metodama od onih koje su bile uobičajene do pojave konceptualizma. No, dajući prednost mentalnom radu, nije napustio "ručni rad". Upotrebljavao je boju i kist pa bi se moglo reći da nikada nije odustao od slikanja koje mu je bilo sredstvo, a ne cilj. Njegova intelektualna borba, težnja za uobličavanjem sustava, za pronalaženjem novih prijedloga i rješenja čini Mangelosov rad posebno važnim.

(Branka Stipančić)

Izložba je prvi javni događaj koji Muzej suvremene umjetnosti organizira u sklopu međunarodnog projekta Adrinetbook  posvećenog digitalizaciji kulturne baštine s fokusom na knjigu.  U svom je kustoskom i umjetničkom radu Dimitrije Bašičević Mangelos mediju knjige kao umjetničkog predmeta, između slike i pisma, dao sva ona obilježja koja ga čine ishodištem novog načina mišljenja o umjetnosti, autorstvu i funkciji umjetnosti u društvu uopće. 

Tijekom izložbe održat će se dva predavanje Branke Stipančić, kustosice izložbe i autorice monografije Mangelos no 1-9/2., o Mangelosu umjetniku, 22.9. u 18 h, te predavanje  o Dimitriju Bašičeviću  teoretičaru umjetnosti, kritičaru i kustosu Galerija Grada Zagreba i Galerije suvremene umjetnosti Vesne Meštrić, voditeljice Zbirke Richter i Jasne Jakšić, voditeljice Dokumentacijskog i informacijskog odjela MSU, 6.10. u 18 h.

Koncepcija i postav izložbe: Branka Stipančić

Koordinacija: Jasna Jakšić, Vesna Meštrić

Tehnička podrška: Ivan Tudek, Filip Zima, Aleksandar Milošević 

Restauracija i konzervacija: Kristina Matković, Mirta Pavić

Vizualni identitet: Sanja Kuzmanović

Zahvale: Mario i Cynthia Bruketa, Aleksandar Battista Ilić, Vlado Martek, Zoran Senta,  Darko Šimičić

Izložba Dokumenti jednog eksperimenta s popratnim programom realizira se u sklopu međunarodnog projekta Adrinetbook kojeg u sklopu programa Interreg Adrion finaciraju Europska unija i Grad Zagreb.