Najnovija izložba splitskog umjetnika Lorena Živkovića Kuljiša kroz nekoliko recentnih ciklusa razotkriva nevidljivi život vidljivih formi. Riječ je osobnom istraživanju procesa nastanka pojedinih ideja, njihovom katkad tegobnom, katkad skokovitom putu do realizacije u završen umjetnički rad. 

Umjetnik je svjestan da oblici kojima barata ne proizlaze isključivo iz sadržaja kojeg želi prikazati nego iz sinergije svojstava upotrijebljenog medija ili materijala i osobne imaginacije. Analitički um Lorena Živkovića Kuljiša ovom izložbom istražuje pravila likovnog uočavanja i stvaralaštva, odnosno procese materijalizacije nakon vizualnih ili perceptivnih senzacija. Čini se da prilikom proučavanja otpora koji pruža medij, bez obzira je li posrijedi glina, ugljen, pastel ili olovka, Loren stvara unutarnji autoportret umjetnika-tragača koji neprestano preispituje vizualne i perceptivne fenomene i njihove preobrazbe kroz različite medije. Polazišta za pojedine radove su različita: od Kožrićevog „Proglasa“ za kolektivnim stvaranjem odljeva zemaljske kugle do Cézanneove premise o geometrijskim tijelima u prirodi, odnosno konceptu (ne)dovršenosti likovnog djela. Usto, Loren u ciklusu nazvanom „Flešbekarij“ koji se sastoji od niza radova u glini koje prati tekst, transformira iskustvo strastvenog čitatelja klasičnih književnih djela (Katul, Venedikt Jerofejev, Thomas Bernhard, Laszlo Krasznahorkai, Andrej Platonov, Georges Perec, Đoni Štulić, Ezra Pound…), odnosno pažljivog promatrača radova velikane naše scene poput Kožarića, Kristla ili Mangelosa. Rezultat je neobičan ciklus umjetnikovih „scenarističkih“ modela što su nastali u glini te nalikuju na čudesni, monokromni i zamrznuti filmski kadar koji, pak, dovodi u pitanje odnose slike, teksta te vlastitih i kolektivnih predodžbi. 

Kustosica: Leila Topić