Programski filmski ciklus Muzeja suvremene umjetnosti Kino na rubu predstavlja suvremene hrvatske autore koji djeluju na rubu filmskog roda, prelazeći svojim autorskim izričajem kroz eksperimentalni, animirani, dokumentarni i igrani film. U programu su zastupljene i umjetničke organizacije, obrazovne institucije i producentske kuće s ciljem umrežavanja ideja i praksi, stvaranja nove publike i novih filmskih autora. Ciklus istražuje primjere povezanosti i međuodnosa likovne i filmske umjetnosti, te njihovo zajedničko ishodište. Obuhvaćene radove karakteriziraju snažni autorski postupci i tehnike, slobodniji narativni pristup, raznolikost umjetničkih izričaja i medija, kao i visoki umjetnički standardi u izražavanju filmskih vizija.
U četvrtak, 27. ožujka u 19 sati, Kino na rubu u prvom ovogodišnjem tematskom bloku naslova Sloboda filmu – Kinoklub Zagreb, predstavlja nagrađivane hibridne i eksperimentalne filmove autora različitih generacija, nastalih kroz dugogodišnji rad Kinokluba Zagreb. Nakon projekcije filmova, o Kinoklubu Zagreb i specifičnom autorskom pristupu, edukativom sustavu te samoj strukturi organizacije koja u kontinuitetu radi od 1928. godine, razgovaramo s Dalijom Dozet, filmskom autoricom, predsjednicom i glavnom koordinatoricom naprednih radionica Kinokluba Zagreb, Miom Martinović, diplomiranom arhitekticom, filmskom autoricom i članicom KKZ-a od 2018. godine, i Tomislavom Šobanom, likovnim umjetnikom i filmskim autorom, članom Kinokluba od 2007. godine i predsjednikom KKZ-a od 2018. do 2022. godine.
**
Blok # 1 Sloboda filmu – Kinoklub Zagreb
27. 3. u 19 sati, dvorana Gorgona MSU
K-3 ili čisto nebo bez oblaka, Mihovil Pansini, 1963., 2:00
Kariokineza, Zlatko Hajdler, 1965., 2:00
Grad u izlogu, Tatjana Ivančić, 1969., 5:07
Iris, Željko Radivoj, 1971., 5:49
Frame fragmenti, Dalija Dozet, 2018.,1:27
Evanesence, Mare Šuljak, 2023., 3:32
Showgirls, Miro Manojlović, 2011., 2:00
Mjesta koja ne postoje, Josipa Henizelman, 2022., 7:52
Sakupljači, Mia Martinović, 2022., 9:39
Plejade, Mateja Zidarić, 2020., 12:04
Kada odlučim kako započeti znati ću i sve ostalo, Tomislav Šoban, 2021., 9:21
Razgovor s gostima: Dalija Dozet, Mia Martinović i Tomislav Šoban
**
Kinoklub Zagreb nastao je još 1928. godine kao kino sekcija Foto kluba Zagreb, što ga čini najstarijim klubom filmskih amatera u jugoistočnoj Europi. Danas Kinoklub Zagreb djeluje kao platforma amaterskog filma koja podupire potpunu autorsku slobodu, a besplatnim pristupom filmskom znanju i alatima svim zainteresiranim građanima omogućuje bavljenje filmom.
Tijekom 97 godina svog postojanja, cilj Kinokluba ostao je isti – svim zainteresiranim građanima omogućiti bavljenje filmom i pri tome poticati produkciju i promociju filmskog amaterizma, podupirući potpunu autorsku slobodu kroz besplatan pristup filmskom znanju i alatima. Upravo zbog toga Kinoklub Zagreb postao je okupljalište filmskih entuzijasta, kao i nekadašnjih amatera koji su se razvili u profesionalce, a i danas svojim radom privlači i potiče nove mlade filmaše te potiče istraživanje filmskih formi i granica filma.
**
O filmovima
K-3 ili čisto nebo bez oblaka, Mihovil Pansini, 1963., 2:00 - kopiju filma omogućio HFS
U dosljednom istraživanju redukcije sredstava trebalo se približiti samoj granici mogućnosti: čistim koloriranim blankovima. To odgovara monokromnim platnima u slikarstvu. Perforirani dio trake ostavljen je zato da bi se osjetila struktura materijala. I zvuk je proizveden najškrtijim sredstvima: mikrofoniranjem samog magnetofona, bez ikakvog drugog izvora zuka. Izbjegavan je makar i slučajan sistem ritma u slici i zvuku. (M. Pansini)
Kariokineza, Zlatko Hajdler, 1965., 2:00 - kopiju filma omogućio HFS
Nastala ili izvedena na GEFF-u 1965, u znak otpora amaterskih „konzervativaca“ zagovornicima
eksperimentiranja, krajnje redukcije i „antifilma“, Kariokineza je, paradoksalno, odmah prepoznata kao najradikalniji antifilmski čin. Sagorijevanjem filmske vrpce u dodiru sa žaruljom projektora na ekran su projicirane apstraktne slike – jednokratne i neponovljive, a izvorni performans Z. Heidlera danas simulira rekonstrukcija iz 1998, realizirana u Hrvatskom filmskom savezu.
Grad u izlogu, Tatjana Ivančić, 1969., 5:07
Centar Zagreba se reflektira u gradskim izlozima. Autorica istražuje teksture kroz kadrove rasplinutih slika koje nam donose prikaz gradske vreve i arhitektonskih simbola grada.
Iris, Željko Radivoj, 1971., 5:49
Gospođa pristupa ljudima kako bi ih fotografirala na zagrebačkim ulicama. Nagovara, namješta i zapisuje kontakt dok njihovu interakciju autor filma snima s distance.
Frame Fragmenti, Dalija Dozet, 2018., 1:27
Dekonstrukcija filmske sekunde i svih njezinih 25 sličica. Film nastao tijekom radionice Nisam od jučer, inspiriran Kariokinezom autora Zlatka Hajdlera.
Evanescence, Mare Šuljak, 2023., 3:32
Prolaženje praznim hodnicima, ples sa svjetlom. Brisanje sebe iz svakog kadra i susret sa svim verzijama sebe.
Showgirls, Miro Manojlović, 2011., 2:00
Mjesta koja ne postoje, Josipa Henizelman, 2022., 7:57
Sve me podsjeća na djetinjstvo. Na jedan svijet koji možda niti ne postoji, a živi tu negdje, u mojoj glavi. U ovom filmu nastojim razlučiti pojam gledanja lišena onoga naučenoga i viđenoga u odnosu na unutarnji svijet sjećanja.
Sakupljači, Mia Martinović, 2022., 9:39
Ušla je u Arhiv predati svoja sjećanja. Koliko vremena može dobiti u zamjenu za doživljaje koje je proživjela? Filmski esej u kojem, ispreplićući videozapise i fotografije, stvarnost i fikciju, autorica istražuje kolika je vrijednost njenih sjećanja i mašte.
Plejade, Mateja Zidarić, 2020., 12:04
Za ovaj mali pomak u jednom od mikrokozmosa, voljno upisujem značenje. Mit - metafora. Mit u danu kao sredstvo za ubijanje malih strahova.
Kada odlučim kako započeti znati ću i sve ostalo, Tomislav Šoban, 2021., 9:21
Kratki autobiografski film o stanu u kojem živim te o tajni koju skriva. Strukturiran od niza početaka ili uvoda, otkriva tko je prije mene živio u tom stanu, odnos koji imam prema njemu i gdje bih volio živjeti u budućnosti. Istodobno demistificira filmske postupke od kojih je sastavljen film.
**
O gostima
Dalija Dozet trenutačno predsjednica i glavna koordinatorica naprednih radionica Kinokluba Zagreb. Diplomirala je režiju igranog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režira, osmišljava i piše kratke filmove svih rodova te reklame i namjenske filmove. Od 2015. Članica je Društva hrvatskih filmskih redatelja. 2016. u Osijeku pokreće Filmsku Rundu, reviju kratkog filma. U ulozi voditeljice filmskih edukacija surađuje sa Ministarstvom kulture, Hrvatskim audiovizualnim centrom, Agencijom za odgoj i obrazovanje, Hrvatskim filmskim savezom, Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku. Sudjelovala je na nizu edukacija i susreta filmskih profesionalaca poput Docu Rough Cut Butiquea, Sarajevo Talent Campusa, Locarno film academy, Euroconnectiona, European short pitcha, Breaking ground Campusa, Circlea, Rise and shinea, Odense film campusa, a njezini su filmovi prikazivani na ZFFu, Puli, 25FPSu, Zagrebdoxu, Tabor ff, DHFu itd. U svom radu često se igra sa konvencijama filmskih rodova, istražujući teme poput bliskosti i gubitka te nemogućnosti komunikacije. Trenutačno je u postprodukciji dugometažnog dokumentarnog filma „Lekcije mog tate“ te razvija kratki igrani projekt „Buše“ i animirani „Otvaranje“.
Mia Martinović diplomirala je 2020. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s projektom Arhiv izvedbene umjetnosti. Jedna je od pobjednica natječaja za uređenje Muzeja iluzija 2017. godine. Suradnica je na projektu Mali Zagreb za koji dizajnira i izrađuje makete. Od 2019. godine članica je Kinokluba Zagreb. Autorica je četiri kratka filma: „Taste of Space“ (posebno priznanje na Gledalištu Kinokluba 2019., nagrada Mali lonac za najbolji studentski film na Reviji studentskog filma 2020.), „Pixie“ (2020), „Predstavnik“ (2021.), „Sakupljači“ (2022.). Uz arhitekturu, aktivno se bavi scenografijom i filmom.
Tomislav Šoban aktivan je član Kinokluba od 2007. godine. Predsjednik Kinokluba Zagreb od 2018. - 2022. Diplomirao je na odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Frane Pare. Završio je MA studij na odsjeku filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Autor je kratkih igranih filmova: „Otac” (2018.), „Nije odgoj” (2017.), „Kako je Iva otišla 16. rujna 2016.” (2016.), „Polufinale” (2014.), „Krhko” (2019.). Sklon je istraživanju filmske forme i filmskih izražanih sredstava te je autor nekoliko eksperimantalnih - animiranih filmova: „Kraj” (2015.), „Najmanji” (2013.). Filmovi su mu prikazani na mnogim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Oberhausen, Jihlava, 25 FPS, Animafest, Animateka, Zagreb Film Festival, Tabor Film Festival, Dani hrv. filma i ostali). Voditelj je mnogih filmskih radionica za djecu, mlade i odrasle u drugim udrugama i organizacijama.
**
Ulaz na program je besplatan.
Voditeljica programa: Miranda Herceg
Program podržali: Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Hrvatski audiovizualni centar