Izložba Snovi koje zovemo svojima rasvjetljava umjetničine performativne intervencije u arhive i druge povijesne gotove proizvode (umjetnička ili arhitektonska djela uzeta u kontekstu vlastita vremena) iz čega konstruira nove priče i oblikuje feminističke narative. Na taj način Jasmina podcrtava potencijal alternativnoga građenja svjetova kakav stalno traži u povijesnim tragovima u službi naše sadašnjosti i u svrhu obavještavanja budućnosti.
U središtu izložbe nalazi se njezin poznati i priznati film The Gift, predstavljen u dijalogu s dvije serije radova na papiru: nizom fotografija i nizom kolaža utemeljenih na dva arhiva nastala od darova i donacija - zbirci Umjetničke galerije nesvrstanih koja se čuva u Centru savremene umjetnosti u Podgorici (jedinoj službenoj zbirci umjetnina - darova šefova država, kulturnih djelatnika i umjetnika iz zemalja pripadnica Pokreta nesvrstanih) te na fotografskome arhivu bivšega jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita (1892.-1980.) iz Muzeja Jugoslavije u Beogradu. Oba arhiva prikazuju zbirke koje su služile kao poveznica između političkih i društvenih nakana; između nacija u nastanku, kulturnih radnika i njihove publike.
Jasminini radovi na papiru tvore instalaciju unutar prve izložbene prostorije - predprostora filmu - zamračenu tamnim zastorima i s prigušenim osvjetljenjem. Po zidovima visi niz fotografskih portreta izabranih skulptura iz zbirke Umjetničke galerije nesvrstanih, a prikazuju kipove majki naroda u nastanku: ženska torza, biste i glave. Fotografirane na živopisnim pozadinama podsjećaju na zastave i nacionalne ikonografije, ali sadrže i referencije na tamu, raspad i hrđanje, jer su prekrivene raznim vrstama noćnih leptira koji ukazuju na povijesno vanitas slikarstvo - podsjetnik na sve ono što se može izgubiti zaboravom prošlih potencijala alternativnoga građenja svjetova.
U središtu prostorije nalaze se vitrine s nizom kolaža što ih je Jasmina načinila od fotografija albuma što su ih službeni fotografi poklanjali pokojnome predsjedniku Titu. Ti umjetnici „u državnoj službi“ imali su zadaću pratiti jugoslavensku diplomaciju po cijelome nesvrstanom svijetu, ne bi li dokumentirali scenografsku pozadinu novonastaloga političkog i diplomatskog saveza. Ona manipulira fotografijama pomoću kolaža, urezujući u njih simbole zajedno s estetskim vokabularom pokreta nesvrstanih, na taj način montirajući različite „nacionalno reprezentativne“ krajolike ne bi li otkrila alternativne kutove i predložila spekulativne budućnosti.
Prolazeći tim predprostorom, posjetitelj stiže do kazališne instalacije Jasminina filma The Gift, distopijske drame koja prolazi kroz povijest političkoga dara tijekom europskih kriza identiteta. Film slijedi umjetnika, diplomata i inženjera koji predlažu savršen dar kojim bi se zaliječila podijeljena nacija; taj bi dar trebao biti estetski dojmljiv i politički primjeren - takav da može pomiriti sve veće podjele unutar nacionalnoga identiteta u vremenima duboke krize.
Crpeći svoj dijalog iz povijesnih govora političara, diplomata, arhitekata i umjetnika, The Gift postavlja pitanje može li kultura u službi nacije biti išta osim trojanskoga konja prikrivene diplomacije i političkih interesa. Film se kreće između nekoliko ikoničkih građevina, od kojih je svaka bila zamišljena kao svojevrstan dar: Središnjica Francuske komunističke partije u Parizu Oscara Niemeyera, Palače naroda u Ženevi, Palače kulture i znanosti u Varšavi i zgrade-spomenika na planini Buzludzha u Bugarskoj.
Pažljivo odabrani i postavljeni radovi unutar izložbe okupljeni su da bi ispitali stvaranje nacionalne i nadnacionalne svijesti, šireći pitanje otpornosti kulturne proizvodnje u odnosu prema njezinoj uporabi kao pijuna u sklopu promjenjivih političkih i nacionalnih interesa.
Izložbu podupire Projekt Atol, Ministarstvo kulture Republike Slovenije, Gradska općina Ljubljana, Prijatelji Nomada, Zbirka Maistra Rovinj, Muzej Jugoslavije, Laboratorij kolekcije nesvrstanih zemalja Centra savremene umjetnosti Crne Gore i Hrvatski audiovizualni centar.
The Gift je narudžba i koprodukcija macLyona, FLAMIN Productionsa/Film London, Artists' Moving Image Networka (uz potporu engleskoga Arts Councila), steirischer Herbsta ’19 uz koprodukciju i s Waddington Studios London. Također uz potporu Muzeuma Sztuki Łódź, Northern Film School - Leeds Beckett Universityja, UGM Mariborske umjetničke galerije, Cooper Gallery - Duncan of Jordanstone College of Art&Design - Sveučilištea Dundee, Projekta Atol, Muzeja Jugoslavije, Ujedinjenih naroda u Ženevi, Espace Niemeyer i Palače kulture i znanosti, Varšava.
Izložba je dio projekta Kinematografije otpora i višegodišnje suradnje Subversive Festivala i Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb koju su 2018. pokrenule kustosice Dina Pokrajac i Leila Topić. Kinematografije otpora predstavljaju međunarodne filmske autorice i autore čiji opus nastaje na sjecištima strategija i praksi suvremene umjetnosti i filma. Kinematografije otpora zanimaju se za autorske pozicije koje se opiru srednjostrujaškim kanonima a odlikuju ih intermedijalnost i intertekstualnost pristupa, otvorenost prema različitim angažiranim temama te nalaženje novih modela nasuprot uvriježenim načinima promišljanja filmske i multimedijske umjetnosti. U sklopu Kinematografija otpora dosad su bili predstavljeni opusi i video-instalacije umjetnica Maud Alpi, Sabine Mikelić i Nicole Hewitt.
Kustosice izložbe: Leila Topić i Jasmina Cibic
Suradnica na izložbi: Dina Pokrajac
Koordinatorica: Daniela Bilopavlović Bedenik
