Izložbu Željka Kipkea „Magnetic Sounds“ predstavljamo publici od 24. studenog 2020., u prostoru MSU Black Box. Izložba svoj naziv duguje najnovijem Kipkeovom filmu „Magnetic Sounds“ koji je, pak, potaknut obilježavanjem stote obljetnice literarnog djela Les champs magnetiques, (Magnetska polja) kojeg su 1920. godine potpisali nadrealisti André Breton i Philippe Soupault.
Riječ je o tekstu nezaobilaznom za razumijevanje nadrealističkih postupaka, a u kojemu su autori predložili istraživanje razumom nesputanog oblika jezika što je rezultiralo automatskim pismom. Afektivni istraživač nadrealističkih strategija, Kipke, je dozvolio da upravo slučaj bude montažer filmskih prizora koji će u posjetitelja stvoriti niz fantastičnih asocijacija jer je riječ, kako Kipke tvrdi, o filmu koji stvara vezu „između svih mogućih i nemogućih stvari na ovome svijetu“. Uz najnoviji film, publici predstavljamo i ranije Kipkeovoe filmove („Unyielding Look into the Future“ iz 2013., „Bulevar devet života u 12 figura i P.S.“, 2012.) odnosno slikarske instalacije koje tvore iznimne i neuobičajene veze s predstavljenim filmovima.
Iz teksta „Jezivije od čovjeka kojeg je presjekao prozor“ Leile Topić:
Bolji poznavatelji Kipkeovog opusa mogli bi se pitati otkuda dolazi ovaj stanoviti sadržajni salto u pulp kulturu? Naime, Kipkea određuje sakupljanje i istraživanju precioznih i rijetkih predmeta poput starih filmskih časopisa, derivé stvarnim i izmišljenim bulevarima, njegov univerzum nastanjuju „staze koje se račvaju, smrt, Borges, Kiš, Sebald ili Cortázar“. Međutim, zavirimo li u manje istraživanu povijest nadrealizma, otkrivamo da je 20ih godina prošlog stoljeća nadrealistički pokret crpio nadahnuća iz tamne strane takozvane „niske kulture“. Naime, nadrealistički Panteon 20ih godina nastanjivao je duhoviti serijski ubojica poznatiji kao Modrobradi iz Gambaisa kojega je porota jednoglasno osudila da bi, nešto kasnije, tražila njegovo pomilovanje zbog istančanog galgenhumora. Tu je bio i Fantomas, elegantni fikcionalni lik specijaliziran za osobito nasilna ubojstva, spektakularne pljačke ili katastrofe monumentalnih dimenzija kojega su Nadrealisti proglasili izravnim nasljednikom Lautréamonta, rođakom Rimbauda ili Apollineaireovim bratom.
Iz teksta Željka Luketića „Neukroćene i neumoljive slike ispunjenih proročanstava“:
"Orsonov putokaz“ (2015.) i „Bulevar devet života u 12 figura i P.S.“ (2012.), daju novu žanrovsku kategoriju autorovom radu, uvodeći ga manirom, pažljivim opservacijama i okom za detalj u područje detektivskog filma, u kojem, odbacivši ulogu mistika, sada istražuje koincidencije, brojeve i strategije felinskih animalia, poistovjećujući se s njima u duhovnom i simboličkom smislu. Od traženja naznaka prisutnosti do gotovo narativnih epizoda, ili vizualnih zamjećivanja mačje ovalnosti, strategije su autoru ipak najdraže, dok je njihov karakter, neuhvatljivost kao i mit o devet života, Kipkeov put u podsvjesno i neistraženo, nešto što će radoznalošću biti nagrađeno novim životom. Citat o mačkama koje za razliku od pasa ne mogu biti policijske, dodatak je auri te pametne zvjerčice koja se jednostavno ne može kontrolirati, što je Kipkeu, kao vrlo glasnom umjetniku u pitanju (ljudskih, umjetničkih, građanskih, političkih) sloboda, iznimno važno.
Magnetic Sounds, 2020.
Video HD, kolor, zvuk, 10' 10''
Struktura permutacije i grafička obrada: Željko Kipke
Montaža, specijalni efekti, glazba i oblikovanje zvuka: Nenad Kipke
Producent: Nenad Kipke
Produkcija: KMS Studio
