Interaktivna ambijentalna instalacija polazi od navodne izjave Galilea Galilea koju je šaptom izgovorio nakon što se, da bi spasio živu glavu, javno pred inkvizicijom odrekao svojih uvjerenja. Uzimajući u obzir nekoliko mogućnosti poimanja izreke, a polazeći od toga je li to Galileo uopće izgovorio, te zašto to u stvarnosti najvjerojatnije nije moglo biti izgovoreno, a ipak je zaživjelo kao da je izgovoreno, prepuštamo se da u interakciji s radom shvatimo ponešto o sebi i drugima i o mjestu gdje živimo.
Vedran Perkov prisutan je na likovnoj sceni već gotovo četvrt stoljeća. Radovi nastali većinom u „sam svoj majstor“ maniri, lako se mogu svesti pod sintagmu istraživanja unutar postkonceptualnih praksi jer se gotovo svi vežu uz komunikaciju i govor, pisano i izgovoreno. U duhu kratice DIY, analizira misaone, napose jezične te oblikovne zamisli vezane uz kontekst i značenja koja rad ima. U skladu s tim osvrće se na funkcioniranje umjetnosti u svijetu kulture, tržišta i (iz)mijena ideologija. Tako u instalacijama, koje su u većini slučajeva i site-specific radovi nastali pod neposrednim impulsom svakodnevice, uspostavlja relaciju između definicije svog rada i kulture koja nas okružuje. Samo naizgled i „na prvu“ može se učiniti da su radovi, kako sam kaže, nastali u duhu njemu drage estetike „nedovršenosti, sklepanosti i improvizacije“, te da sugeriraju poznate i moguće poznate predmete i (lokalne) prostore; ali potrebna je doza opreza da ga ipak ne shvatimo doslovno, jer stvari se ponekad mogu činiti da su ono što nisu.
Koliko se god sve činilo dosta crnim, Perkov ustrajući na humoru i finoj ironiji, nerijetko i s dozom autoironije, progovara o dugogodišnjem življenju u sumornoj stvarnosti. Suptilno komentira dnevne događaje i neke dugovječnije pojave uz diskretne korektivne mogućnosti društvene i političke zbilje. Možda ipak polako prerasta svoju raniju ekstrovertiranost superheroja, te tiše nastavlja, više za sebe, koliko god ponekad glasan bio, gunđati o sve većoj ispraznosti koja se širi društvom u kojem živimo.
Iz teksta kustosice izložbe Ivane Kancir
Vedran Perkov rođen je u Splitu 1972. godine. Diplomirao je slikarstvo 2002. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu, u klasi prof. Diego Esposita. Radi na odsjeku slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje je izabran u zvanje docenta 2009. godine; 2017. godine dobiva stalno zaposlenje. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu.Izlagao je na samostalnim izložbama u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Poreču, Dubrovniku, Puli, Rennesu, Quebecu i Milanu te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudionik je workshopova i Artist-in-Residence programa u Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj, Latviji, Alžiru, Francuskoj, Kanadi, Indiji i SAD-u. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2007. godine i Velike nagrade 35. Splitskoga salona, također 2007. godine. Dobitnik je i treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr -nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost 2018. godine. Veliku nagradu 13. Trijenala hrvatskog kiparstva dobio je 2018. godine. Osim autorskog rada aktivan je kao kustos i organizator izložbi te povremeno piše uvodnike i predgovore za izložbe svojih kolega. Živi i radi u Splitu.
Promocija kataloga i razgovor s autorom održat će se u četvrtak, 16. srpnja u 18 sati u prostoru MSU galerije.
Izložba ostaje otvorena do 23. kolovoza 2020.
Realizacija izložbe i tisak kataloga omogućeni su sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
