Vila Zagorje nekadašnja je zagrebačka rezidencija Josipa Broza Tita, današnja službena rezidencija Predsjednice Republike Hrvatske (Predsjednički dvori, Pantovčak 241). Projektirali su je 1963./1964. arhitekti Vjenceslav Richter i Kazimir Ostrogović unutar biroa Centar 51 koji je u to vrijeme vodio Ostrogović. Richter je bio angažiran putem pozivnog natječaja krajem 1962. na temelju idejnog rješenja Bela hiža (1963.).
Tom natječaju prethodio je projekt arhitekta Drage Iblera (1960. – 1962.). Stoga su u novom raspisu natječaja već bili zadani pojedini parametri pa Richter definira novi projekt Vile Zagorje kao „relikt Iblerove koncepcije”. Riječ je ujedno bila o projektnom zadataku velike državne važnosti i na konačni projekt i njegovu realizaciju utjecali su mnogobrojni zahtjevi i vanjski faktori, čime je autorska sloboda u projektiranju bila ograničena.
Izvedbeni projekt Vile Zagorje koji potpisuju Vjenceslav Richter i Kazimir Ostrogović uključivao je i unutrašnje uređenje s reprezentativnim i javnim sadržajima u prizemlju te privatnim sadržajima na prvom katu stambene namjene. Prema danas dostupnim podacima i arhivskim izvorima, prizemlje je uredio Vjenceslav Richter, a prvi kat arhitektice Daša Crnković i Božica Ostrogović. Uz njih, u ovom kompleksnom projektu sudjelovao je još niz vrsnih suradnika i specijaliziranih stručnjaka među kojima su: arhitekti Milan Čanković, Nebojša Weiner, Maja Šah-Radović, Olga Koržinek, pejzažne arhitektice Angela Rotkvić i Silvana Seissel, Ljubo Iveta, statičar Sergije Kolobov. Nadalje, u izvedbi i opremanju objekta sudjelovali su brojni domaći proizvođači: glavni izvođač radova građevinsko poduzeće Tempo, tvornica stakla Kristal Samobor, stolarsko poduzeće„Andrija Žaja”, Interplet, drvno proizvodno poduzeće „Marko Šavrić”, tvornica rasvjetnih tijela„Ivan Šikić” i mnogi drugi.Interijeri su samo manjim dijelom bili uređeni uvoznom opremom.
U tom sinergijskom djelovanju često je teško razlučiti udio suautora i suradnika. Ipak se na ovoj izložbi, kao dijelu ciklusa Iz arhiva arhitekta, naglašava prvenstveno kreativni doprinos Vjenceslava Richtera.
Richterov rukopis najočitiji je upravo u spoju arhitekture i interijerskih rješenja s prepoznatljivim sinteznim pristupom i plastičkim oblikovanjem. Taj njegov izričaj, izrastao još u predegzatovsko vrijeme i u razdoblju grupe EXAT 51, sukladan je tada aktualnom međunarodnom umjetničkom pokretu Nove tendencije, što je jasno izraženo u oblikovanju više elemenata: drvenog stropa / nadstrešnice nad glavnim ulazom, reprezentativnih ulaznih vrata od raznobojnih staklenih prizmi, kasetiranog stropa te rasvjetnih tijela u salonima prizemlja, kao i u parketeriji usklađenoj s intarziranim plohama stolova u domišljenoj cjelini s ostalim namještajem i slikama naših eminentnih umjetnika (Krsto Hegedušić, Miljenko Stančić...).
Izgradnja Vile Zagorje bio je veliki državnički projekt u kojem su sudjelovali vrhunski profesionalci, no u konačnici je ipak rezultat kompromisa i nije Richterovo integralno arhitektonsko djelo, kojem i on sam nalazi zamjerke. Bez obzira na to, dijelovi koje je osmislio predstavljaju visokokvalitetnu, iznimno kreativnu i raznovrsnu materijalizaciju njegovih teoretskih premisa i stvaralačkog habitusa u sklopu ideje prostorno-plastičke sinteze kao cjeloživotne preokupacije.
Na izložbi Iz arhiva arhitekta: Vila Zagorje bit će prikazana geneza nastanka Vile Zagorje od Iblerova projekta, preko Richterova idejnog rješenja do realiziranog objekta koji zajednički potpisuju Ostrogović i Richter, s informativnim pogledom na izvedenu arhitekturu i stambeni prvi kat, te će naglasak biti stavljen na prezentaciju originalnoga unutrašnjeg uređenja prizemlja namijenjenog reprezentativnoj i javnoj funkciji.
Izložbu čine nacrti, fotografska dokumentacija, perspektivni prikazi interijera, nacrti namještaja i izbor malobrojnoga sačuvanog namještaja i rasvjetnih tijela iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Prezentirani su nacrti iz Arhiva Vjenceslava Richtera koji se čuvaju u Muzeju suvremene umjetnosti i dio su Zbirke Richter te građa koja je posuđena iz Ureda predsjednice Republike Hrvatske, Hrvatskog državnog arhiva, Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU-a i Muzeja Jugoslavije u Beogradu.
Autorice su izložbe dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, muzejska savjetnica MUO-a i Vesna Meštrić, viša kustosica MSU-a.
Izložba je realizirana uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.
