U duhu postmoderne epohe (a ne postmodernizma), kao u razdoblju podsistemske umjetnosti nesvršenog modernizma, Pino razvija praksu izvođenja društvenih simptoma. Pritom on ne koristi mainstream simboličke korpuse (npr. ideološkog znakovlja), već osobno traumatsko iskustvo života i rada u različitim društvenim sistemima koji su na bilo koji način gušili (ili guše) slobodu i prirodnost postojanja. Pritom poseže za opustošenim, ispražnjenim simbolima koji se odnose na žrtvu socijalne supresije profita (bez obzira na mjesto, vrijeme ili identitet počinitelja).

Josip Pino Ivančić pulski je umjetnik, performer i glazbenik. Alternativnoj kulturnoj sceni poznat je već od početka sedamdesetih godina kada s prijateljima stvara ‘mental spirit music’, a pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv.’socijalne skulpture’ čime već tada pripada nevelikoj skupini konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. Od 1990.ih do danas realizirao je niz provokativnih izložbi i performansa.

Kustosica izložbe: Nataša Lah