Kroz izbor od preko dvije stotine instalacija, objekata, slika, crteža, grafika i plakata prikupljenih iz muzejskih i privatnih zbirki izložba obuhvaća cjelokupno razdoblje Žuvelina stvaralaštva - od 1970-ih godina pa sve do umjetnikove smrti 2017. godine. S obzirom na raznolikost radova, medija i tema koje je Gorki Žuvela promišljao čitavog svog životnog i radnog vijeka, njegov opus svjedoči o autentičnom, neumornom, beskompromisnom istraživačkom nervu koji ga nikada nije napuštao. Konceptualno i formalno promišljeni radovi, istovremeno ozbiljni i puni humora, lokalno ukorijenjeni, a univerzalnog dosega govore o jedinstvenom umjetniku i intelektualcu kojemu je umjetnost bila ne samo medij kojim progovara o životu, već i snažno sredstvo kojim je aktivno utjecao na sredinu u kojoj je živio i stvarao.
Gorki Žuvela je pripadnik prve generacije umjetnika tzv. Nove umjetničke prakse koji su se ranih 1970-ih okupljali oko tadašnje Galerije SC i Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu i svojim progresivnim promišljanjima inicirali odmak od tradicije modernizma redefinirajući proces, karakter i prezentaciju umjetničkog djela. Već u tim ranim radovima, koji su na izložbi predstavljeni primjerice serijom Zahvalnica iz 1976. godine iz zbirke MSU ili cijelim nizom objekata koji problematiziraju pojam greške, jasno je vidljiva Žuvelina konceptualno orijentirana kritička misao i aktivna komunikacija s publikom kojoj će umjetnik ostati vjeran tijekom cijelog stvaralaštva. Izložba također predstavlja i značajnu instalaciju Spomenik Saloni (Poklon Austro-Ugarskoj monarhiji) kojim se Žuvela 1981. godine predstavio na bijenalnoj manifestaciji Trigon u Neue Galerie u Grazu, Austrija. Problematizirajući kulturno nasljeđe u kompleksnom povijesnom kontekstu mediteranskog okruženja, koje za umjetnika ima esencijalno značenje, kreira rad koji u specifičnom spoju etike i estetike predstavlja paradigmatski primjer Žuveline umjetničke prakse. Osamdesetih godina Žuvelino umjetničko istraživanje je usmjereno na eksperiment s materijalom, značenjskim i formalnim procesima nastanka i karaktera samog umjetničkog djela. Iz tog je razdoblja serija radova izvedena hrđom na metalu Portreti – Vodoslikar kojima je Žuvela na izložbi u Salonu Galić u Splitu 1982. godine izazvao oprečne reakcije lokalne javnosti. U ovom je razdoblju Žuvelin angažirani i kritički nerv usmjeren prema poticanju kulturnog života u Splitu, primjerice kroz rad neformalnih udruženja poput Radionice braće Borozan kojim se promovirala interdisciplinarnost i progresivna aktivacija šire publike, kao i kroz značajne aktivnosti Art Ljeta koje su umjetnost i kulturu doveli u fokus života grada, bez obzira na ograničenja sredine s kojima su se stalno susretali. Ovaj segment Žuvelina djelovanja je na izložbi predstavljen izborom zanimljivih arhivskih materijala iz umjetnikova osobnog arhiva, kao i plakatima koje je producirao za HNK Split i ostale mnogobrojne manifestacije. Devedesetih godina Žuvela razvija serije radova kojima problematizira odnos jezika i vizualnih umjetnosti, istražujući značenjske sisteme i metode u polju umjetnosti kroz antologijske instalacije koje naziva Rečenice ili seriju crteža Moje filozofiranje. Novo tisućljeće je u Žuvelinom radu donijelo obnovljen interes za slikarski medij u kojem kroz specifičnu kombinaciju drippinga pijeskom i bojom nastavlja istraživati široko polje kulture i kreativnosti. Izložbu zaključuje posljednja serija reljefa i objekata koji su objedinjeni pod nazivom Spekuativno a koji su bili izloženi na posljednjoj Žuvelinoj izložbi održanoj 2017. godine u Francuskom paviljonu i Galeriji SC u Zagrebu kojom je zaokružio svoj umjetnički put na mjestu na kojem je 1970. godine započeo onaj izlagački.
Gorki Žuvela (1946., Našice – 2017., Split) je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1970. godine konstanto izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu, te dobiva niz značajnih nagrada. Jedino opsežnije predstavljanje svog opusa je imao 2009. godine na retrospektivnoj izložbi u Gliptoteci HAZU u Zagrebu kada je objavljena i monografija autorice Leonide Kovač. Osim po upečatljivoj umjetničkoj karijeri ostat će zapamćen i po iznimnom pedagoškom doprinosu. Od 1976. predavao je u Školi likovnih umjetnosti u Splitu, od 1995. na Studiju likovne kulture Sveučilišta u Splitu. Jedan je od osnivača Umjetničke akademije u Splitu na kojoj je od 1997. godine radio na Odsjeku za slikarstvo a 2016. godine je stekao zvanje profesora emeritusa.
autorica izložbe: Jasminka Babić
stručni suradnik: Viktor Popović
postav izložbe: Jasminka Babić, Viktor Popović
kustosica izložbe: Kristina Bonjeković Stojković
Izložba je realizirana u suradnji s Galerijom umjetnina u Splitu.
Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Splita, Grada Zagreba i kompanije INA - Industrija nafte d.d.
