Goran Trbuljak u MSU-u nije izlagao od 1996., kad se Muzej još nalazio na staroj adresi. Ipak, ni ovaj put nije riječ o retrospektivi, budući da je on svoju jedinu, prvu i posljednju retrospektivu već ostvario 1981., kad je na jednom mjestu povezao tri izjave s danas antologijskih plakata: Ne želim pokazati ništa novo i originalno (Galerija Studentskog centra, 1971.), Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti pokazano (Galerija suvremene umjetnosti, 1973.) i Ovom izložbom održavam kontinuitet u svom radu (Studio GSU, 1979.).
Prekidanje odluke o neulaženju u MSU, Trbuljak je prethodno detaljno razmotrio u knjižici Neka razmišljanja i dvojbe o temi moga sadašnjeg i budućeg odnosa s institucijom MSU Zagreb, koju je objavio 2023. Iako je zaključak toga „elaborata” bio da su „prednosti neizlaganja i neulaženja u Muzej veće nego nedostatci”, postajalo je sve jasnije da će se izložba ipak održati i da umjetnik neće trebati „zvati Glovo da mu dostavi ideju”. Od trenutka kad je donesena konačna odluka, sve je te mogućnosti, razmišljanja i dvojbe koje su ih pratile, u pomnoj razradi tema po poglavljima, Trbuljak odbacio, a onda i precrtao. Bilo bi ipak pogrešno zaključiti da se sve odreda neće dogoditi, budući da će ih posjetitelji moći pročitati na zidovima Muzeja u kontekstu umjetnosti u kojoj su primat ideje, a ne njihove materijalne realizacije, s pretpostavkom, dakako, da će ih realizirati u vlastitoj imaginaciji.
Cijelu je ideju moguće shvatiti i kao svojevrsnu diverziju, u kojoj umjesto da Muzej izlaže djela umjetnika, umjetnik izlaže (ne)djela Muzeja. U nizu prijedloga alternativnih načina da napravi izložbu a da je ne napravi, osim kritika upućenih konkretnoj instituciji, tu i tamo utkane su i dodatne refleksije u kojima umjetnik u obzor postavlja (nezainteresiranu) publiku ili se s nepovjerenjem osvrće na vlastiti minuli rad. Za dignitet Umjetnika zalaže se bespoštedno, ali ga isto tako bespoštedno i kritizira.
Izložba je podijeljena u osam poglavlja koja se isprepliću i dopunjavaju. Uz Prekrižena razmišljanja i dvojbe, tu su i: Knjige umjetnika, 1974. – 2024; Tisuću i jedna monografija, 2009. – 2024.; Plakati o neulaženju u muzej, 2009. – 2024; Fiktivno u virtualno, 2024., Muzej besanih; Readymadeization, 2017. i De readymadeization, 2024.
Razlog vjernosti odluci neulaska u MSU koju je urbi et orbi objavljivao na svojim plakatima, Trbuljak je prepustio spekulacijama, ali ne i razlog da u Muzej uđe:
„(...) u navedenoj knjižici na jednom mjestu spominjem i poriv da apeliram da se svi ready-madeovi oslobode umjetničkog jarma i da im se da sloboda, te da se svi oni vrate na obavljanje svojih originalnih funkcija daleko od muzeja i umjetnika, a da sebe promoviram u budućeg aktivista za njihova prava.
Pomislio sam: ako stavim na vagu svoje mjesto u povijesti umjetnosti kao jedinog umjetnika koji nikad nije ušao u Muzej i angažman i borbu za slobodu predmeta od umjetnosti, što će prevagnuti? Ovo drugo.”
(g.t., iz teksta „De readymadeization, dereadymadeification, de ready-madeization, de readymadeisation, dereadymade, unreadymade… itd.” u katalogu izložbe)
Za kraj izložbe predviđen je razgovor s Goranom Trbuljakom i Carlosom Fonsecom, autorom romana Muzej besanih.
Goran Trbuljak rođen je 1948. u Varaždinu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. Od 1973. do 1974. studirao je slikarstvo na École des Beaux-Arts u Parizu. Godine 1980. diplomirao je na Odsjeku filmskog snimanja Akademije za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, gdje je poslije radio kao redoviti profesor. Javno počinje djelovati od kraja 1960-ih, kao jedan od prvih predstavnika konceptualne umjetnosti na ovim prostorima. Djelovao je kao filmski snimatelj, odnosno kao više puta nagrađivani direktor fotografije, iza kojega je velik broj igranih, dokumentarnih i kratkih filmova različitih žanrova. Radio je i kao grafički dizajner (časopisi Film, Polet, Gordogan) te autor tekstova o umjetnosti koji su publicirani u dnevnim novinama i tjednicima.
Autor izložbe i postava: Goran Trbuljak
Kustosica: Radmila Iva Janković
Vizualni identitet izložbe: Rafaela Dražić
Koordinacija postava: Petra Cegur
Izložba i katalog realizirani su zahvaljujući potpori Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija RH, Turističke zajednice grada Zagreba i Jutarnjeg lista.
