„Je li ovo uopće film?”

Prošireni film kao kino-akcija: višeslojnost geste u novomedijskoj umjetnosti celuloida

Filmski program: VALIE EXPORT i Mihovil Pansini

Izbor filmskog programa i uvodno predavanje: Petra Belc Krnjaić

Q&A sesija. Moderatorica: Sonja Leboš

„Nije film medij pomoću kojeg se autor mora izraziti. Još ga uvijek nismo potpuno oslobodili“, rekao je Mihovil Pansini 1963. godine na Savjetovanju o eksperimentalnom filmu u zagrebačkom SC-u, teoretizirajući antifilm svojim radovima Scusa Signorina, Dvorište i K3 ili čisto nebo bez oblaka (1963). 

Deset godina kasnije austrijska umjetnica VALIE EXPORT snima svoj teorijski film Adjungierte Dislokationen (1973), čija forma kao da se temelji na predlošku iznesenom u Knjizi GEFF-a (1963/67), ulazeći tako i u nehotičan dijalog s Pansinijevim idejama o primjeni filmske tehnologije u znanstveno-istraživačkom kontekstu. Kamera ovdje više nije sredstvo izražavanja već je, zajedno s tijelom, dispozitiv koji autorima omogućuje da misle vizualno – da misle kameru (dakle o kameri), i kroz kameru. Komparativna analiza filmova Scusa Signorina i Adjungierte Dislokationen poslužiti će kao uvod u nekoliko istraživačkih cjelina koje povezuju ovo dvoje autora, a koje (1) se kreću oko odnosa bioloških i mehaničkih elemenata u konstrukciji filmske stvarnosti, vremena i prostora; (2) postuliraju kategoriju proširenog i mašinskog filma kao alata-metode za razmišljanje; (3) promišljaju pojedine aspekte austrijskog i jugoslavenskog eksperimentalnog filma kao važnih povijesnih (neo)avangardnih procesa.

Petra Belc Krnjaić

* Filmski program je diskurzivno je povezan s izložbom Tijelo i teritorij: umjetnost i granice u Austriji danas i nastaje u suradnji s Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja. *

Filmski program

VALIE EXPORT (26')

Selbstportrait mit Kopf (Autoportret s glavom), 1967, 4'

Interrupted line (Prekinuta linija), 1971-72, 6'

Raumsehen und Raumhören (Prostor-Gledanje, Prostor-Slušanje), 1973-74, 6'

Adjungierte Dislokationen (Spojene dislokacije), 1973, 10'
 

Mihovil Pansini (26')

Piove, 1959, 6'

Scusa Signorina, 1963, 5'

K3 ili čisto nebo bez oblaka, 1963, 3'

Dvorište, 1963, 12'

Filmski program i predavanje Petre Belc Krnjaić  „Je li ovo uopće film?”. Prošireni film kao kino-akcija: višeslojnost geste u novomedijskoj umjetnosti celuloida proizašli su iz kustoskog istraživanja provedenog u okviru projekta Utopijske disonance II Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII).

Rad Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja podržava Zaklada Kultura nova.

Biografije:

VALIE EXPORT je rođena kao Waltraud Lehner 1940. godine u Linzu, gdje je pohađala Školu za umjetnost i obrt. Diplomirala je na Higher Technical Institute for Education and Experimentation (HBLVA)  u području tekstilne industrije 1964. godine u Beču. Od 1967. koristi ime VALIE EXPORT, kao umjetnički koncept i logo. Djeluje u širokom rasponu medija a pažnju je privukla 1960-ih i ’70-ih svojim akcijama u javnom prostoru koje pripadaju hibridnom polju performansa i medijske umjetnosti a koje je oblikovano iz feminističke perspektive.

Suosnivačica je Austrian Filmmakers Cooperative, te je sudjelovala na brojnim filmskim I video festivalima širom svijeta. Svoje radove predstavljala je na brojnim internacionalnim izložbama, uključujući i Venecijanski bijenale (1980) i documenta (1977). U 1970-ima započinje i svoje kustoske aktivnosti, s fokusom na feminizam i medijsku umjetnost. Nadalje, podučavala je na institucijama poput Art Institute (San Francisco), University of Wisconsin (Milwaukee/USA), i Berlin University of the Arts. Do 2005. VALIE EXPORT bila je profesorica na odjelu za multimediju i performans na Umjetničkoj akademiji u Kölnu. Godine 2009. bila je su-izbornica za Austrijski paviljon na Venecijanskom bijenalu. Za svoj dosadašnji rad, VALIE EXPORT je bila višestruko odlikovana i nagrađivana, uključujući  Nagradu Max Beckmann Prize iz 2022. te Visoko odličje časti sa zvijezdom Republike Austrije. Nagradom Roswitha Haftmann iz 2019. prepoznata su njena izvanredna postignuća u domeni vizualnih umjetnosti, a tu su i Nagrada za životno djelo (Lebenswerk-Preis) Federalnog Ministarstva Austrije za obrazovanje i ženska pitanja, kao i Zlatno odličje časti Grada iz 2015., potom Yoko Ono Lennon Courage Award for the Arts (2014., zajedno s Laurie Anderson, Marianne Faithfull i Gustavom Metzgerom), zatim Austrijsko odličje za umjetnost i znanost (2005), nagrade Alfred Kubin (2000), Oskar Kokoschka (2000) i Gustav Klimt (1998).
VALIE EXPORT živi i radi u Beču.
(preuzeto sa https://www.valieexportcenter.at)
Za više informacija o VALIE EXPORT vidjeti: www.valieexport.at

Mihovil Pansini je hrvatski filmski redatelj i liječnik (Korčula, 29. V. 1926 – Zagreb, 13. V. 2015). Diplomirao medicinu u Zagrebu (1953), specijalizirao otorinolaringologiju (1960). Djelovao je na Odjelu (poslije Klinici) za otorinolaringologiju zagrebačke bolnice »Sestre milosrdnice«, bio profesor na Medicinskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Debitirao amaterskim filmom Gospodin doktor (1953), djelovao u Kinoklubu Zagreb neprekidno iskazujući sklonost prema naturalističkim zabilježbama (npr. Osuđen, 1954), ali, osobito kao zagovornik tzv. antifilma, i filmskom eksperimentiranju koje se očituje u eliminaciji većine filmskih izražajnih konvencija, psihologijskih stereotipa te u zaziranju od licemjernih svjetonazornih zasada. Izdvajaju se filmovi Piove (1958), u kojem rabi izobličenja slike, Siesta (1958), Dvorište (1963) i Zahod (1963), u kojima se služi pretežito metodom fiksacije određenog ambijenta i postupcima strukturalnoga filma, Scusa signorina (1963), traženje na području poetike slučajnosti, te estetički najradikalniji, apstraktni K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963). Začetnik je i glavni teoretičar GEFF-a, a za svoje kreativno neprofesijsko djelovanje dobio je zvanje majstora amaterskoga filma. (Izvor: Hrvatska enciklopedija).

Petra Belc doktorirala je iz polja eksperimentalnog filma (tema Poetika jugoslavenskog eksperimentalnog filma 1960-ih i 1970-ih) na Katedri za filmologiju pri Odsjeku za Komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prethodno je završila Obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu, i studij filozofije i komparativne religije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. Niz godina radila je kao montažerka i producentica filmskih i televizijskih najava i promocije TV programa. Istražuje polja feminizma, suvremene umjetnosti, eksperimentalnog filma te arhiviranja i prezervacije substandardnih filmskih formata. Volontira u Odsjeku za očuvanje baštine Kinokluba Zagreb.

Dr.sc. Sonja Leboš obranila je doktorsku disertaciju naslova „Grad na filmu, film u gradu: Zagreb 1941.-1991., kulturno-antropološka perspektiva” u studenom 2022. godine. Diplomirana kulturalna antropologinja te hispanistica, ekspert za kulturni turizam, likovna pedagoginja, studirala je i scenografiju i arhitekturu u Pragu i Zagrebu. Njene aktivnosti kreću se u području kulturalnih i urbanih studija, obrazovanja i produkcije u kulturi i umjetnosti, vizualne i urbane antropologije te analize diskursa, a kustosko-umjetničko i znanstveno djelovanje u području javnog kulturnog rada na međama narativnog urbanizma i vizualnih umjetnosti, dizajna, teorije i prakse performativnosti, filma i novih medija.

„Je li ovo uopće film?”
Prošireni film kao kino-akcija: višeslojnost geste u novomedijskoj umjetnosti celuloida
Filmski program: VALIE EXPORT i Mihovil Pansini
Izbor filmskog programa i uvodno predavanje: Petra Belc Krnjaić
Q&A sesija. Moderatorica: Sonja Leboš
Četvrtak, 16. veljače 2023, 19-21 sat
Dvorana Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti