DVA PREDPROGRAMA FILMSKIH MUTACIJA: 18. FESTIVALA NEVIDLJIVOG FILMA

 

DVA PREDPROGRAMA FILMSKIH MUTACIJA: 18. FESTIVALA NEVIDLJIVOG FILMA

30.11.2024 - 14.12.2024 / Dvorana Gorgona

30. studenoga 2024. i 14. prosinca 2024. u 19 sati

U subotu, 30. studenoga 2024. u 19 sati Filmske mutacije: 18. festival nevidljivog filma otvaraju zimski program s filmskom senzacijom Alberta Serre, katalonskog vizualnog i izvedbenog umjetnika i stalnog autora festivala, premijerom njegova filma Usamljena poslijepodneva (Tardes de soledad) i njegovim predavanjem koje će moderirati Mark Peranson, jedan od najintrigantnijih filmologa, kustos filmskih i galerijskih programa za brojne festivale i muzeje, filmski autor, urednik časopisa Cinema Scope. 

Serrino modeliranje dokumentarističke slike doseže raskošnu plastičnost “u krvi i mesu”, zrcaleći uvide filozofa Alexandera Garcíje Düttmanna u studiji o Viscontiju. Hvaljeni i nagrađivani film prvi je autorov dokumentarac čija stvarnost po filmu fascinira estetički i antropološki, atletizmom i animalnošću baconovske opsesije koridom u kontroverznom spektaklu plastike slike i zazornosti utjelovljenog nasilja. Borbe s bikovima nedavno su zabranjene u dijelu Španjolske. Serrin film o drevnom ritualu koji je nadživio svoje vrijeme ne skriva brutalnost, ali ni nemogućnost brisanja svakog kolektivnog iskustva ritualiziranog nasilja. Korjenito avangardan, film se priklanja fascinaciji atavističkom, izolaciji i usamljenosti. Nema arene, nema publike, promatramo brutalnu tjelesnost bika i borca, pustinjski pijesak i sunce. Danas ili prije 2000 godina. To je usamljenost njihovih poslijepodneva, govori nam Serra.

Albert Serra je filmski i vizualni umjetnik, filmove radi u sklopu vlastite produkcije Andergraun Films, a konceptualna, filmski mišljena, galerijska i izložbena djela za najutjecajnije institucije i izložbe suvremene umjetnosti. Rođen u Banyolesu, studirao je filozofiju i književnost, napisao je niz dramskih djela za kazalište i snimao video radove prije prvih filmova kojima se etablira radikalno adaptiranim i transformiranim klasičnim tekstovima od Cervantesa do Biblije preko spekulativnih filmsko-knjiških susreta poput Casanove i Drakule. Vizionarski povijesni kammerspiel Smrt Luja XIV. s ikonom novovalnog filma Jean-Pierreom Léaudom, kao i Priča s Pacifika Serrina su remekdjela, a majstorska historičnost kazališnog rada Liberté za berlinski Volksbühne i istoimena filmska remedijacija Sloboda izaziva “finale kulture” našega doba.

**

Druga autorska večer Filmskih mutacija odvija se 14. prosinca 2024. u 19 sati s programom i razgovorom koji povezuje berlinske filmske rukopise Irene Vrkljan i Haruna Farockija. U programskom je fokusu kratki filmski opus pjesničkih filmova-eseja koje je Irena Vrkljan režirala na dffb-u (Deutsche Film- und Fernsehakademie Berlin, Njemačkoj akademiji za film i televiziju u Berlinu) tijekom studija 1966.-1969., koju je upisala s Farockijem i prvom generacijom studenata filmske režije.

Berlinsku tetralogiju Irene Vrkljan predstavit ćemo u korespondenciji sa srodnim, kritičkim simfonijama velegrada Haruna Farockija, na temelju njezina portreta militantnog filmaša u mladosti Faroqhi snima (1966.) i triju gradskih filmova-eseja Posveta jednoj kući (1966.), Berlin nije na prodaju (1967./68.), Berlin (1969.) i njezina programatskog eseja “Pokušaj negacije ili iscrpljena supstanca filma” koji je napisala 1991. za zbornik dffb-a Žene stvaraju povijest.

Njezin esej odlučno je viđenje besmislenog bavljenja politikom, pasivnom potrošnjom filma, negacijom i potrošnjom kulture i permanentnom sjenkom nacionalsocijalizma. Njezin debordovski pokušaj negacije filmom i pokušaj negacije filma u suprotnosti je s radom obiju struja (radikalno militantne i holivudski eskapističke) njezinih kolega studenata. Radila je s militantnom grupom, a snimala filmsku forenziku višeslojne povijesti grada iz očišta stranosti kao sredstva kritike i stvaranja identiteta.

Irena Vrkljan, pjesnikinja, prozaistica, scenaristica, filmska, televizijska i radijska autorica, upisala je studij filmske režije na dffb-u s Helke Sander, Gerdom Kramer, Harunom Farockijem, Holgerom Meinsom, Wolfgangom Petersenom, Hartmutom Bitomskyijem, Wolfom Gremmom, Maxom Willutzkijem, Christianom Ziewerom. Tom se filmskom razdoblju vraća u knjizi Marina ili o biografiji: “Mladi su studenti bili razmaženi na način koji nisam poznavala. Bili su oholi i bespolni, vladala je opsjena filma, samo brz život u slikama. Sve je bilo slijepljeno s već viđenim scenama, s krivim osjećajem i političkom zloupotrebom. Moć slika učinila ih je sumnjivima. Riječ mašta bila je zabranjena…”

**

Gusti filmski, diskurzivni i radionički program Filmskih mutacija: 18. festivala nevidljivog filma nastavljamo od 24. do 30. siječnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci s brojnim filmolozima i autorima.

Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja. Platforma TOČKA OMEGA: AGREGATNE INTERVENCIJE FILMSKIH SLIKA objedinjuje kontinuirane aktivnosti umjetničke produkcije, prikazivanja, edukacije, izdavaštva i organizacijskog razvoja proširenih programa FILMSKIH MUTACIJA koje priprema međunarodni kustoski tim 2024. mapirajući elementarni obrat i preklapajuću ekozofiju pokretnih slika. Agregatne intervencije kritičke su zone programskog kolektiva koji ispituje prakse i mikropolitike medijskog i teritorijalnog rastakanja filma i suvremene vizualne kulture i baca inovacijske poglede na materijalne, infrastrukturne i povijesne okvire slika, operativno komunicira njihova prethodna migracijska i transformacijska kretanja te promjene fizičkog stanja. Multidisciplinarni programi tematiziraju elementarne mikropolitike od sinemeterologije (Daney-Straub/Huillet-Benning) do nesinematske Točke Omega (Hitchcock-Gordon-De Lillo) na temelju brehtijanske dijalektike slika, za/uzimanja pozicija patosa i anakronije. Kustoski tim priprema umjetničko-diskurzivne programe koji dovode u sraz dispozitiva filmsko iskustvo kina i imobilizacije gledatelja s varijacijama zaustavljanja slike - Točke Omega izložbenog filma.

Program organizira umjetnička organizacija Film-protufilm i umjetnička direktorica Tanja Vrvilo.

Zimsko izdanje Filmskih mutacija odvija se u Zagrebu i Rijeci u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, KIC-om i Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu te Art-kinom Croatia u Rijeci.

Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.