* Izložba se produžuje do 25. 8. 2024.

Izložba obuhvaća radove iz serije Flores para los muertos, Introspector i Distopijski autoportreti, a aludira na prolaznost svega, mijenu čovjeka i njegovu ugroženost i krhkost u današnjem svijetu.

Premda se autoportret čini vrlo zahtjevnim motivom, neki kažu najzahtjevnijim, Sertić ih stvara nevjerojatnom lakoćom. Uvodi nas u svoju zbilju, u vlastitu intimu. U tom nizu autoportreta, koji su crtački zapisi, svaki za sebe jedinstveni, povezuje ih jedino (uglavnom) jednaka dimenzija, preuzeta s porculanskih fotografija na nadgrobnim spomenicima. Taj pomalo morbidni moment otkriva autorovu potrebu za posezanjem u neke druge sfere. On eksperimentira s istraživanjem svoje nutrine, bez plana, bez svrhovitosti, bez očekivanja.

Ti autoportreti ne nastaju iz samoobožavanja, nego iz potrebe za zapisivanjem sebe uvijek drugačijega. Stvara ih svakodnevno, dnevnički bilježi sve što osjeća i proživljava. On vidi nevidljivo. U tehnici olovke stvara unutrašnje svjetove, živi organizam, satkan od svakodnevnih impresija preoblikovanih u sadržaje. Unutar malog formata zbivaju se transformacije čovjeka u ukupnosti. Ponekad ekspresivno i grubo, ponekad nježno i sofisticirano, Sertić stvara slagalicu dnevničkih zapisa koji ne trebaju dodatna pojašnjenja za razumijevanje.

„Okidač“ je amblemski Autoportret Marina Tartaglie iz 1917. godine.

Kustosica izložbe: Daniela Bilopavlović Bedenik