Dva tjedna nakon programa u Gorgoni s Albertom Serrom i Markom Peransonom uz premijeru Serrine fascinantne tauromahije Usamljena poslijepodneva (Tardes de soledad), Filmske mutacije u partnerstvu s Muzejom suvremene umjetnosti i Kulturno informativnim centrom KIC fokusiraju se na politike nevidljivog filma s programom Irena Vrkljan – Harun Farocki: Film nije na prodaju.
** Filmski program u Gorgoni odvija se 14. prosinca 2024. u 19 sati u sklopu programa obilježavanja 70. godišnjice MSU-a. Ujedno, prisjećamo se gostovanja i retrospektive Haruna Farockija na Filmskim mutacijama u Muzeju suvremene umjetnosti prije 15 godina, u prosincu 2009., dan nakon otvorenja nove zgrade Muzeja.
Izložbeno-filmski programi povezuju berlinske filmove-eseje Irene Vrkljan i Haruna Farockija, njihove portrete umjetnika i portrete grada Berlina iz dvostrukog motrišta – ovdje i drugdje. U programskom je žarištu filmska tetralogija Irene Vrkljan koju je režirala na dffb-u (Deutsche Film- und Fernsehakademie Berlin, Njemačkoj akademiji za film i televiziju u Berlinu) tijekom studija 1966.-1969. koji je upisala s Harunom Farockijem i prvom generacijom studenata filmske režije. Izložbeno-filmski program polazi od susreta Irene Vrkljan i Haruna Farockija na odsjeku režije na Filmskoj akademiji u Berlinu 1966. i i njezinog portreta militantnog filmaša u mladosti, s naslovom Faroqhi snima i podnaslovom Filmski izvještaj Irene Vrkljan. Treći berlinski film spisateljice, pjesnikinje, filmske redateljice, scenaristice, radiodramatičarke Irene Vrkljan u duhu meke montaže poetike slapsticka i političkog filma korespondira s filmom budućeg najtvrdokornijeg brehtijanskog esejiste Haruna Farockija. Ispred njegove kamere je volonter u kampanji Slobodne demokratske stranke FDP. Irena Vrkljan snima Haruna Farockija koji snima agitacijski film Izborni kandidat o politizaciji mladog čovjeka – politički. Na početku Ireninog filma Farocki sjedi za pisaćim strojem i tipka: „Irena, samo snimaj kako lovim neki idiotski detalj”. U očištu berlinskih filmova-eseja Irene Vrkljan je film-detalj.
Kratku berlinsku filmografiju Irene Vrkljan upotpunjuju još tri nevidljiva filma Posveta jednoj kući (1966.), Berlin nije na prodaju (1967./68.) i Berlin (1969.) koje predstavljamo u korespondenciji s kritičkim simfonijama velegrada i portretnim filmovima Haruna Farockija, koji nikada nisu bili promatrani izdvojeno iz njegova opusa. Duboki interes za umjetničke i intelektualne prakse ogleda se u raznolikosti portreta i susreta njegova esejističkog filma: slikarice (Sarah Schumann, 1978.), pisca i filmaša (Peter Weiss, 1979.), redateljskog para (Straub-Huillet, 1983.), glumca (Peter Lorre, 1984.), filozofa (Vilém Flusser, 1986.), pisca i kovača (Georg K. Glaser, 1988.) i arhitektonskog para (Sauerbruch-Hutton, 2013.).
14. prosinca 2024. u 19.00 u Gorgoni prikazujemo četiri filma Irene Vrkljan i tri filma Haruna Farockija. Dva filma Irene Vrkljan Berlin nije na prodaju i Berlin prikazujemo u izvornom 16-mm filmskom formatu, zahvaljujući Njemačkoj kinoteci u Berlinu i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu:
Posveta jednoj kući, Irena Vrkljan, 1966., 5 min
Faroqhi snima, Irena Vrkljan, 1967., 12 min
Izborni kandidat, Harun Farocki, 1967., 8 min
Berlin nije na prodaju, Irena Vrkljan, 1967./68., 15 min
Jean-Marie Straub i Daniéle Huillet rade film prema romanu Franza Kafke Amerika, Harun Farocki, 1983., 26 min
Berlin, Irena Vrkljan, 1969., 33 min
Na ekranu: Peter Weiss, Harun Farocki, 1979., 44 min
Izložbeno-filmski program u KIC-u odvija se od 16. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025., uz prikazivanje kratkih epizoda o umjetnicima, nositeljima avangardnih kretanja 1960-ih iz dokumentarne serije Portreti i susreti, za koju je Irena Vrkljan pisala scenarije do odlaska na Filmsku akademiju u Berlinu i njezinih radio-drama.
Irena Vrkljan, pjesnikinja, prozaistica, scenaristica, filmska, televizijska i radijska autorica, upisala je studij filmske režije na dffb-u s Helke Sander, Gerdom Kramer, Harunom Farockijem, Holgerom Meinsom, Wolfgangom Petersenom, Hartmutom Bitomskyijem, Wolfom Gremmom, Maxom Willutzkijem, Christianom Ziewerom.
O tom filmskom razdoblju piše u knjizi Marina ili o biografiji: “Berlin 1966. Filmska akademija u Pomerskoj aleji. Bila sam stara trideset i šest godina. Mladi su studenti bili razmaženi na način koji nisam poznavala. Bili su oholi i bespolni, vladala je opsjena filma, samo brz život u slikama. Sve je bilo slijepljeno s već viđenim scenama, s krivim osjećajem i političkom zloupotrebom. Moć slika učinila ih je sumnjivima. Riječ mašta bila je zabranjena…”
Harun Farocki, jedan je od najvažnijih i međunarodno najutjecajnijih filmaša, medijskih umjetnika i teoretičara čiji je filmsko-teorijski rad započeo u razdoblju mladog njemačkog filma. Njegov opus obuhvaća više od stotinu filmova-eseja i djela iz teorije filma i medija, a od sredine 1990-ih svoju filmsku praksu proširuje videoinstalacijama u galerijskim prostorima ispitujući politike i strukture moći operativnih slika.
U filmu Irene Vrkljan Faroqhi snima, Farocki kaže:
“Smatram da se film može napraviti samo ako se koriste sredstva koja i običan radnik može koristiti i imati. Kamera koja je tako jeftina da je možeš kupiti u bilo kojoj trgovini. Magnetofon koji je tako jeftin da ga možeš kupiti u bilo kojoj trgovini. Ideje koje su tako jeftine da ih možeš kupiti u bilo kojoj trgovini.
Dakle, super 8? Ne, 4-mm. Prerezan po sredini.”
Gusti filmski, diskurzivni i radionički program Filmskih mutacija: 18. festivala nevidljivog filma nastavljamo od 24. do 30. siječnja 2025. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i Art-kinu Croatia u Rijeci s brojnim filmolozima i autorima.
Projekt o politikama filmskog kustostva pod naslovom Filmske mutacije: festival nevidljivog filma pokrenula je 2007. godine Tanja Vrvilo s autorima propulzivne korespondencije Alexanderom Horwathom, Nicole Brenez, Raymondom Bellourom, Jonathanom Rosenbaumom, Adrianom Martinom i Kentom Jonesom, objavljenih u časopisu Trafic 1996., s namjerom stvaranja lokalnog prostora za istraživanje odnosa i kretanja među inovativnim filmskim praksama unutar širokog područja manjinske, manje vidljive povijesti filma. Programe Filmskih mutacija od prvoga izdanja 2007. godine osmišljavamo na temelju filmoloških, teorijskih ili filozofskih uvida o praksama filma i pokretnih slika koje potiču znanja i nadahnuća o različitim pozicijama kritičkog i umjetničkog mišljenja.
Program organizira umjetnička organizacija Film-protufilm u koprodukciji s Kulturno informativnim centrom KIC i Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu te Art-kinom Croatia u Rijeci.
Prikazivanje filmova Irene Vrkljan i korištenje fotografija omogućila je Deutsche Kinemathek - Museum für Film und Fernsehen u suradnji s Antje Ehmann, Sandrom Križić Roban i Nenadom Robanom, Institutom Harun Farocki, DAAD - Deutscher Akademischer Austauschdienst.
Prava i kopije radova Irene Vrkljan iz televizijskog i radio arhiva omogućila je Hrvatska radio televizija.
Prikazivanje filmova i korištenje fotografija Haruna Farockija odvija se u suradnji s Antje Ehmann i Institutom Harun Farocki.
Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture i medija RH, Ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova.
