Muzej suvremene umjetnosti prvi put u Hrvatskoj na samostalnoj izložbi predstavlja recentne filmove, kolaže i umjetničke knjige jednog od međunarodno najprisutnijih hrvatskih umjetnika, Damira Očka. Time je u Hrvatskoj prvi puta okupljena Očkova iznimno zapažena produkcija u posljednjih deset godina, uključujući i dio radova prikazanih u hrvatskom paviljonu na Venecijanskom bijenalu 2015. godine.
Umjetnička produkcija Damira Očka u središte interesa postavlja filmski rad čiji se prostor proširuje, razvija i razlaže nizom vizualnih i grafičkih elemenata - kolaža, objekata, zvučnih instalacija i poezije, a prostor izložbe strukturira se oko filma kao središnjeg mjesta iz kojeg se formira niz cjelina kao različitih studija. Filmovi se razvijaju kao kompleksne vizualne i zvučne strukture u kojima Očko jednakopravno tretira vizualni kadar, pjesnički tekst i zvuk. Riječ je o radovima u kojima umjetnik ljudski glas i govor koristi kao jedan od središnjih elemenata kompozicije koji orijentira prostore značenja, asocijacija i emocija. Slike i riječi iz kojih nastaju te kompleksne strukture bave se političkim implikacijama i društvenim kodovima kontrole, kazne, nasilja, krhkosti i otpora, kao i različitim stupnjevima opresije, a usredotočene su na rubna stanja tijela. U radovima Damira Očka poetičko postoji kao politički iskaz - ritam pobune koji jest tjelesna pulsacija, kao što navodi teoretičarka Leonida Kovač u tekstu monografije koja će biti objavljena tijekom trajanja izložbe.
Izložba Ljudska mjera / Human scale okuplja 5 ključnih filmskih radova: SPRING (2012.), TK (2014.), Treći stupanj (2015.), DICTA I (2017.) i DICTA II (2018.), u kojima figure tijela ukazuju na interakcije između društva kontrole i nasilja koje ono proizvodi. Ljudska mjera iz naslova upućuje na ranjivost i prolaznost tjelesnosti, osjećaje nesigurnosti i neizvjesnosti. U njoj je ljudskost istovremeno i subjekt i objekt, i očište i gradacija ili skala. Skala ranjivosti i izloženosti u kojoj se, primjerice, naziv rada Treći stupanj odnosi ne samo na teške opekotine, već i na tehnike ispitivanja ili mučenja legalizirane unutar zaštite vladajućeg poretka.
Radovi i izložba kao prostorna i diskurzivna forma postaju konceptualni aparat i razrađen sustav otvoren za ponovno čitanje. Pokretne slike izmjenjuju se s postavom partitura te pripremnog i dokumentacijskog materijala za pojedine filmove kao uvid u proces umjetničkog stvaranja, te kolažima i umjetničkim knjigama. Arhitektura se ponaša djelomično kao storyboard ali i kao medij kadriranja prostora izložbe i usmjeravanja intenziteta pažnje i kretanja publike.
Damir Očko, dobitnik ovogodišnje prve HT nagrade za hrvatsku suvremenu umjetnost, jedan je od najzapaženijih hrvatskih vizualnih umjetnika svoje generacije. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Opsežnije prezentacije njegovog rada – filmova, kolaža, instalacija, do sada su se održavale uglavnom u inozemstvu. Među značajnijim izložbama tu su svakako samostalna izložba Kingdom of glottis u Palais de Tokyo (2012) u Parizu; Studije drhtanja / Studies on shivering, KM – Halle fur Kunst und Medien - Kunstlerhaus Graz (2014); Kunsthalle Dusseldorf (2011), Galerie Yvon Lambert, Paris (2013), Repeat After Me, Eastward Prospectus u Bukureštu (2016), Jeu de Paume u Parizu i CPAC Bordeaux (2018), Nacionalna galerija u Pragu (2018), a priprema i samostalnu izložbu u Fondaciji Morra Greco u Napulju 2020. Predstavljao je Republiku Hrvatsku na 56. bijenalu u Veneciji 2015. izložbom Studije drhtanja: Treći stupanj. Njegovi se radovi nalaze se u brojnim međunarodnim institucionalnim muzejskim i privatnim kolekcijama: MUDAM Luksemburg, Le Plateau, kolekcija Louis Vuitton, nacionalna kolekcija CNAP Paris.
Kustosice izložbe: Branka Benčić, Jasna Jakšić
Arhitektura i postav: Ana Dana Beroš i Damir Očko
Izložbu podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske; Grad Zagreb; Galerija Gaep, Bukurešt; Galerija Tiziana di Caro, Napulj; Regeneracija Zabok i Combis.
