* Izložba se produžuje do 25. 6.
Serijom malih izložbi objedinjenih zajedničkim nazivom „Okidači“ predstavljamo djela iz zbirki MSU-a u dijalogu s umjetnicima i umjetnicama, udrugama i aktivistima. Prva u nizu, izložba Božene Končić Badurina „Mala zbirka glasova“, posvećena je kiparici Kseniji Kantoci.
Snažan skulpturalni izraz na granici između figuracije i apstrakcije, potaknuo je Boženu Končić Badurinu na istraživanje života i djela Ksenije Kantoci (1909. – 1995.). Usprkos važnoj ulozi koju je imala u poslijeratnom kiparstvu, njezine su skulpture s vremenom ipak pomalo pale u zaborav. Intervjui s kiparicom gotovo uopće ne postoje, kao ni zapisi umjetničinih razmišljanja. Promatrajući arhivske fotografije umjetnice u njezinu radnom prostoru i na otvorenjima izložbi, čitajući tekstove povjesničara umjetnosti koji su o njoj pisali, razgovarajući s njima kao i uskim krugom ljudi s kojima se družila, Božena Končić Badurina pokušala je u cjelinu spojiti fragmente o umjetnici koju su gotovo svi opisivali kao blagu i šutljivu, odnosno „manje glasnu“, ali usprkos tome kao „svakako jednu od najodređenijih i najustrajnijih“. Uz jednu od brojnih psihološki sugestivno modeliranih portretnih skulptura koja se nalazi u fundusu MSU-a, ostale su tek čvrste, malene ali moćne forme u koje su utkane stoljetne sudbine žena pritisnutih patrijarhatom i mučnom borbom za egzistenciju.
Skulpture Ksenije Kantoci za ovu prigodu oživljene glasovima zaposlenika muzeja, govore o samima sebi kao zatočenicama depoa u kojemu već predugo borave, evociraju rijetke bljeskove života u izložbenim postavima, te u naznakama prenose atmosferu skučenih radnih uvjeta u kojima su nastajale, sjećajući se, dakako, i dodira ruku koje su ih stvorile.
Ksenija Kantoci rođena je u Trebinju 9. srpnja 1909. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1933. u klasi Roberta Frangeša Mihanovića. Na studijskom usavršavanju u Parizu boravila je 1938. Od 1950. do 1951. profesorica je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Od 1951. u braku je sa slikarom Franom Šimunovićem s kojim često izlaže. Samostalno je izlagala u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Čakovcu, Gornjoj Stubici, Pragu, Brnu i Mainzu. Od 1940. izlagala je na stotinjak skupnih izložbi. Godine 1979. postaje dopisnom članicom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Za svoj rad dobila je brojne nagrade među kojima je i Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1985. Umrla je u Zagrebu, 6. rujna 1995.
Božena Končić Badurina (Zagreb, 1967.) diplomirala je njemački i ruski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko stipendija i nagrada. Radove redovito temelji na istraživanju, često se zanimajući za priče žena u različitim društvenim kontekstima.
Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković
Postav: Božena Končić Badurina
Zahvala: Ana Dana Beroš
Dizajn zvuka: Dalibor Piskrec
Tehničari: Davor Filipčić, Mirjana Grab, Višnja Igrc, Renato Mihaljenović
Skulpturama Ksenije Kantoci glasove su posudili: Mirjana Grab, Višnja Igrc, Zrinka Ivković, Kristina Matković, Aleksandar Milošević, Sanela Tepić i Zdenko Zavalić
