Izložba Žarka Vijatovića prikazuje cikluse fotografija koje je umjetnik snimio početkom 1990-ih za vrijeme posjeta Ivanu Kožariću u njegovom atelijeru u Medulićevoj 12, ali i kasnijih susreta u Parizu, kada nastaju antologijske fotografije posljednjeg (post)gorgonaškog performansa „Ljubljenje ruke majstora“.
Žarko Vijatović obilježio je hrvatsku suvremenu umjetnost spajajući, posredovanjem fotografije, dokumentarističku srast, arhivsku posvećenost i življenje umjetnosti, pomno prateći pojedine ključne protagoniste naše scene. Atmosfera prijateljske prisnosti, spontanosti i povjerenja koju potiče ili provocira svojom prisutnošću s neizostavnim foto-aparatom, otponac su novim akcijama, kojima Vijatović nije samo svjedok i dokumentarist nego ponekad i suautor.
Cikluse fotografija koji nastaju u interakciji s umjetnicima i njihovim djelima, Žarko Vijatović počinje stvarati od osamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme intenzivnog druženja s članovima grupe Gorgona, ali i s drugim važnim predstavnicima hrvatske suvremene umjetnosti. Prijateljske se veze ne prekidaju ni u razdoblju nakon devedesetih, kada odlazi živjeti u Pariz. Fotografije koje nastaju u atmosferi prijateljske prisnosti, ipak nisu samo dokumenti trenutka, nego mnogo više od toga. U vrijeme kada otkriva fotografsku strast, privučen alkemijskim prostorom Kožarićeva atelijera, često ga posjećuje i u tim prigodama ne fotografira samo njegovo okruženje, nego inspiriran Man Rayovim fotografskim portretima Kurta Schwittersa – i samog umjetnika. U atelijer Ivana Kožarića u Medulićevoj 12, u društvu Tomislava Gotovca odlazi i početkom devedesetih i tada nastaje ciklus „Skulptor i skulptura“ – fotoperformans u kojemu je golo tijelo Tomislava Gotovca živa skulptura (ready-made) dok se Ivan Kožarić u bijeloj radnoj kuti pojavljuje kao otjelovljenje kipara, „mitskog demijurga“. Bliski susreti s Ivanom Kožarićem nastavit će se i poslije, u Parizu, u prigodi njegove samostalne izložbe u Musée d'Art Moderne de la Ville de Paris 2002. kada nastaje antologijska fotografija posljednjeg gorgonaškog performansa „Ljubljenje ruke majstora“.
Uz izložbu posvećenu druženju s Kožarićem, u duhu prijateljstva i uzajamnosti predstavljena je i opsežna foto-monografija Žarka Vijatovića„ViGo – potencijalno važne aktivnosti“ koja na više od 340 stranica donosi priču o neformalnoj umjetničkoj grupi čiji su jedini članovi Žarko Vijatović i Tomislav Gotovac. Kroz 230 fotografija, te tekstove Leile Topić, urednice publikacije, Feđe Vukića i Branka Franceschija, kao i razgovor koji je sa Žarkom Vijatovićem vodila Danka Šošić, suurednica i autorica oblikovanja, predstavljen je veliki dio aktivnosti grupe, kontekst njezina djelovanja, te je dosljedno prenesen karakter te specifične umjetničke kolaboracije.
„Jedan dan smo se šetali ulicom, dobro se sjećam. Tom je rekao: „Mi bi trebali osnovati grupu, a ja sam ispalio ko’ iz puške: ViGo. Onda sam mu objasnio akronime naših prezimena: Vijatović i Gotovac i poveznicu s Jeanom Vigoom. Jer ono što smo mi u tom trenutku osjećali temeljilo se na Tomovoj tvrdnji da je sve art, da je sve film."
(Bilješke s margine, razgovor, Danka Šošić i Žarko Vijatović)
O umjetnikovom intenzivnom druženju s članovima grupe Gorgona, grupi ViGo u okviru koje inicira performans Tomislava Gotovca i Ivana Kožarića, kontekstu u kojemu su nastajale pojedine fotografije, ali i o umjetnikovim razmišljanjima o fotografiji kao umjetničkom i dokumentarnom mediju, možete pročitati u publikaciji izložbe, u intervijuu kojega je sa Žarkom Vijatovićem vodila kustosica Radmila Iva Janković. Publikacija je od sada dostupna u našoj muzejskoj prodavaonici, a izložbu smo produljili do nedjelje, 22.rujna 2019.
Izložbu u sklopu programa „Laboratorij za oživljavanje“ omogućio je Grad Zagreb, a publikacija je objavljena zahvaljujući potpori Ministarstva kulture RH, Grada Zagreba te Grada Splita.
Partneri publikacije: Institut Tomislav Gotovac, Galerie Frank Elbaz, Galerie Gregor Podnar i Info-kod.
Izložba se održava u povodu 98. rođendana Ivana Kožarića, koji je 10. lipnja.
Kustosica izložbe: Radmila Iva Janković
Vizualni identitet izložbe: Sanja Kuzmanović
Izložba je otvorena do 22. 9. 2019.
Žarko Vijatović rođen je 1952. u Washingtonu DC, u SAD-u. Završio je zagrebačku ALU, slikarski smjer, ali od 1987. godine se intenzivno bavi fotografijom. Član je francuskog Maison des Artistes (umjetničke udruge) od 1994. godine. Priredio je desetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i Francuskoj te sudjelovao u nizu skupnih izložbi. Dobitnik je Nagrade „Ilford“ za crno-bijelu fotografiju 1992. godine. Posljednjih nekoliko godina samostalno je izlagao: u riječkoj galeriji Palach izložbu „Julije Knifer u Francuskoj“; u samoborskoj foto galeriji Lang izložio je ciklus fotografija „Pariz“; u Muzeju suvremene umjetnosti predstavio je ciklus fotografija urbanih krajolika „Na rubu“; u Uredu za fotografiju ciklus „Mamin fotoaparat 1990. – 1992.“ Vijatović se bavi i kustoskim projektima. Do sada je u inozemstvu predstavio Tomislava Gotovca, Julija Knifera, a 2017. zajedno s Dankom Sošić priredio je izložbu Ivana Kožarića u Galeriji Gregor Podnar u Berlinu.
