U nedjelju, 4. veljače 2024. od 11.30 sati zainteresirani posjetitelji moći će razgledati jedinstven prostor Atelijera Kožarić, jedan od rijetkih primjera potpunog premještanja sadržaja prostora stvaranja u javni prostor izlaganja. Ivan Kožarić autor je dviju amblemskih zagrebačkih skulptura „Prizemljeno sunce“ i „Matoš na klupi“, omiljenih ne samo domaćima nego i turistima. Pamtimo ga i kao uvijek zaigranog umjetnika čije misli, poput „Osjećam se dijelom svemira“ ili „Presretan sam da sam sretan“ rado citiramo. Mnogi se sjećaju da je imao i fazu zlatne boje – kad je jednoga dana u atelijeru odlučio pozlatiti skulpture, ali i  vrata, ormar, pod, svoje cipele.  U tom anarhičnom prostoru bez hijerarhije, gdje su se antologijski radovi zaticali u hrpama pomiješani s otpadnim materijalom, događalo se mnogo toga.

Susret posvećujemo Antunu Maračiću, nedavno preminulom umjetniku i kustosu, autoru izložbe „Atelijer Kožarić“, zahvaljujući kojoj je bila prepoznata važnost cjelokupnog radnog prostora za dubinsko shvaćanje umjetnikova djelovanja. O radnom prostoru i djelima Ivana Kožarića govorit će Radmila Iva Janković, voditeljica Atelijera Kožarić. U sklopu posjeta, posjetitelji/ce će imati iznimnu priliku boraviti u Atelijeru i pobliže ga istražiti kao što će imati prigodu pogledati i kratki dokumentarac „Atelijer Kožarić” redateljice Gordane Brzović.

Nakon dva radikalna preseljenja, u Galeriju Zvonimir 1993. i potom 2002. u Kassel, na Documentu 11, kompletni sadržaj Kožarićeva kreativnog i radnog prostora mjesto je pronašao u Muzeju suvremene umjetnosti. Umjetnikov impuls kreativnosti od početka svjesno se opirao okamenjivanju vlastitog rukopisa u nekom zauvijek pronađenom stilu, pa i konačnoj dovršenosti svojih djela, kako je sam rekao: „Moja je dužnost da eksperimentiram i da napravim najbolje što mogu; neka sve ostane otvoreno!“

Snažnu impresiju nakon posjeta Kožarićeva atelijera u vrijeme dok se nalazio u ulici Nova Ves, prvi put je zabilježio 1962. pjesnik Slavko Mihalić: „… učinilo mi se da ovdje primjećujem pomicanje Kožarićevih skulptura koje će on tek oblikovati. Ili će u ih u jednoj višoj raskoši ostaviti nedodirnute, puštajući da odlaze poput vode“. Atelijer koji se od početka 1970-ih nalazio u Medulićevoj ulici br. 12, zapažen je ne samo zbog bogate povijesti oblikovnih postupaka, nego i zbog na prvi pogled nevidljive povijesti atipičnih umjetničkih gesta. Najstariji pronađeni eksponati sežu u tridesete godine 20. stoljeća, vrijeme umjetnikove rane mladosti, a posljednji su nastajali i nakon što je Atelje Kožarić otkupio Grad Zagreb (2007.). U tom dugom vremenskom rasponu na jednom su se mjestu susreli i isprepleli naslijeđe modernizma i suvremene umjetničke prakse.

Prijave

Zbog ograničenog prostora Atelijera, broj sudionika na ekskluzivnom vodstvu ograničen je na 5 posjetitelja, te je obvezna prijava putem linka. Cijena ulaznice je 20 eura. Kupovina je moguća na recepciji Muzeja.

O Ivanu Kožariću

Ivan Kožarić (Petrinja, 1921. – Zagreb, 2020.) kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao je 1943. godine, diplomirao je 1947. u klasi prof. Frana Kršinića i Vanje Radauša. Specijalku je završio 1949. kod prof. Antuna Augustinčića. Izlagati počinje 1953. godine. Kao stipendist Fonda Moša Pijade boravi u Parizu 1959./1960. Usprkos ponuđenoj mogućnosti da u Parizu ostvari europsku karijeru, vraća se u Zagreb te se pridružuje neoavangardnoj grupi Gorgona (1959. – 1966.). Izlagao je na stotinjak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Među važnijima su Venecijanski bijenale (1976.), Bijenale u Sao Paolu (1979.), Musée d’Art Moderne de la Ville u Parizu (2002.), Documenta u Kasselu (2002.) i Pariško trijenale (2012.). Velika retrospektivna izložba „Sloboda je rijetka ptica“ priređena mu je u Haus der Kunst u Münchenu 2013, a retrospektivom „Jedna od mogućih 100“ 2021. u MSU obilježena je stota godišnjica od njegova rođenja. Autor je javnih skulptura u Zagrebu, Sisku, Rijeci, Portorožu, Mariboru, Aranđelovcu, Bochumu i Issy les Moulineauxu pokraj Pariza. Od 1992. do 1996. predsjednik je Hrvatskog društva likovnih umjetnik. Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1997. godine, od 1997. do 2011. obnaša dužnost voditelja Gliptoteke HAZU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih Nagrade grada Zagreba (1960.) i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1997.). Njegova djela nalaze se u brojnim privatnim i muzejskim zbirkama u zemlji i svijetu među kojima su MoMA u New Yorku, Musée d’Art Moderne u Parizu i M HKA u Antwerpenu. Grad Zagreb 2007. otkupio je čitav Kožarićev atelijer s više od 6.000 djela i ostalih predmeta te ga povjerio na trajno čuvanje Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb.

Fotografije: Antun Tunja Maračić, Ivan Kožarić u atelijeru, Medulićeva 12, fotoarhiva Atelijera Kožarić