Naziv izložbe U danima rata preuzet je sa slike istaknutog socrealista Gelija Korževa (1925.–2012.). Ovo djelo, također naslovljeno „U danima rata“, označilo je važnu prekretnicu u autorovoj karijeri, a završeno je 1954. godine. Iste je godine u Zagrebu skupina umjetnika i kulturnih inovatora osnovala Gradsku galeriju suvremene umjetnosti (poslije Muzej suvremene umjetnosti). Ti su se događaji odigrali godinu dana nakon smrti Josifa Staljina i dvije godine prije 20. kongresa Komunističke partije SSSR-a, poznatog po „Tajnom govoru“ Nikite Hruščova u kojem je osudio kult ličnosti i diktaturu bivšeg sovjetskog vođe.
Slika prikazuje sobu pretvorenu u atelje, vjerojatno u vrijeme Drugoga svjetskog rata, u kojoj sovjetski vojnik-umjetnik meditira ispred praznog bijelog platna držeći mapu sa skicama. Koržev je, prepričavajući okolnosti nastanka slike, otkrio da se na platnu izvorno nalazio Staljinov portret. Međutim, precizan kut Generalissimusove glave predstavljao mu je izazov, te ju je naposljetku odlučio prebojiti bijelom ne bi li preispitao svoj pristup. U tom je trenutku ondje slučajno prošao njegov prijatelj i uzviknuo: „Jednostavno genijalan izum.” Zbunjen, Koržev je zatražio pojašnjenje, na što je njegov prijatelj odgovorio: „Prazno platno.“ Nakon uspješnog izlaganja djela na Prvoj izložbi mladih (utemeljenoj nakon Staljinove smrti i gotovo oslobođenoj birokratske kontrole umjetničkih činovnika), Koržev je primljen u moskovski Sindikat umjetnika, mimo uobičajene procedure kandidature. Neki povjesničari smatraju da je odluka o odbijanju prikazivanja diktatora bila ključna za umjetnikovu sudbinu. Odmaknuo se od snažnog utjecaja socijalističkog realizma 1940-ih i postao pionir istinskog „strogog stila“, čak je unio dojam „otopljenja“ u službenu sovjetsku umjetnost. Tek je desetljećima kasnije, 2010-ih, skica slike „U danima rata“ iz 1953., koja se čuvala u privatnoj zbirci u SAD-u, postala je dostupna javnosti nakon što je njezina fotografija objavljena na Internetu. Slika prikazuje sobu pretvorenu u atelje, vjerojatno tijekom Drugog svjetskog rata, u kojoj sovjetski vojnik-umjetnik portretira Staljina.
„U danima rata“ prva je izložba u zajedničkoj organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i Muzeja muzeja iz Venecije, nepostojeće institucije koja se bavi istraživanjem i rekonstruiranjem (buduće) povijesti muzeja kroz prikupljanje, čuvanje i izlaganje, da bi se umjetnošću oslobodilo vrijeme (i od vremena). Projekt uključuje rekonstrukciju istoimene predstave održane 2033. godine u Muzeju umjetnosti Uzbekistana u Taškentu, kao i autorski izbor umjetnina nastalih tijekom raznih sukoba u kojima se Hrvatska našla: Prvog svjetskog rata (1914.–1918.), Drugog svjetskog rata (1939.–1945.), Domovinskog rata (1991.–1995.), iz zbirke Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb. Osim toga, izložba uključuje poveznicu na UNESCO-ov popis koji dokumentira potvrđene štete na kulturnim dobrima u Ukrajini koje je prouzročila Rusija između 24. veljače 2022. i 10. svibnja 2023.
Projekt je kreiran na principu izložbenog kolaža, zamišljenog da bude platforma za višeglasnu raspru između različitih povijesnih konteksta i načina upravljanja sjećanjem, koje oblikuju umjetničke metode, muzejske sakupljačke politike i povijesti izložbi. Svaki element kolaža pripovijeda o vlastitoj povijesti. Odlazak krvavog diktatora pruža priliku za odvažniji umjetnički eksperiment, što dovodi do pojave inovativnog zapleta koji koristi prazninu monokroma kao obećanje moguće svjetlije budućnosti umjesto posmrtne maske prošlosti. Taj događaj u drugoj zemlji podudara se s ubrzavanjem na putu prema suvremenosti. Međutim, nakon nekog vremena ništavilo višeglasne raspre ponovno postaje stvarni imperijalistički monolog, ukazujući na to da se represivna funkcija koju predstavlja lik Staljina ne može jednostavno „prekrečiti“, duboko je urezana u tkivo ruskog konteksta. Dakle, pokušaj da se barem nakratko zaboravi avatar represivnog mehanizma dovodi do njegove reinkarnacije i do novog vala represije i pokušaja zatiranja kulture susjedne nezavisne zemlje Ukrajine kroz ratnu katastrofu. Povijest se ponavlja. Prvo kao tragedija, zatim kao tragedija, pa opet kao tragedija
Arsenij Žiljaev (1984., Voronjež, SSSR) živi i radi u Veneciji. Njegovi projekti spekulacije su o mogućim budućim povijestima umjetnosti posredovanjem medija muzeja. Njegova su djela prikazivana na Manifesti 13 u Marseilleu, bijenalima u Gwangju, Liverpoolu, Lyonu, Rigi, Solunu i ljubljanskom trijenalu, kao i na izložbama u Centru Pompidou i Palais de Tokyo u Parizu; Appel (Amsterdam); HKW (Berlin), Kadist Art Foundation (Pariz i San Francisco); V-a-c Foundation (Moskva i Venecija). Žiljaev je diplomirao na državnom sveučilištu u Voronježu (2006.), moskovskom Institutu za suvremenu umjetnost (2008.) i na magistarskom međunarodnom programu Göteborgs Universitet Akademin Valand, Švedska (2010.). Umjetnik objavljuje tekstove u časopisima e-flux, Iskusstvoznanie, Colta.ru, Artguide.ru. Urednik je antologije Avant-Garde Museology (e-flux, University of Minnesota Press, V-a-c Press, 2015.), suosnivač Institute for Mastering of Time (s Asjom Volodinom), Museum of Museums, Venecija te Institute of the Cosmos (s Antonom Vidokleom). Član je uredništva Moscow Art Magazine. Žiljajev je držao predavanja i seminare na institucijama kao što su MoMA, Brooklyn Museum, Bard Graduate Center, CUNY (New York); Tate Modern Whitechapel (London); Princeton University (New Jersey); Državno sveučilište u Moskvi; Russian State Humanitarian University, Visoka škola za ekonomiju (Moskva). Profesor je na NABA-i (Nuova Accademia di Belle Arti) u Milanu. Njegovadjela nalaze se u zbirkama Tate Modern (London), MHKA (Antwerpen); galeriji Tretyakov, Multimedia Art Museum, NCCA i MMOMA (sve u Moskvi); Kadist Art Foundation (Pariz, San Francisco), V-a-c Foundation (Moskva, Venecija).
Kustosica izložbe: Jasna Jakšić
