Filozofski ambijent „Biti papirić pokraj muzeja“ Vlade Marteka otvara se u MSU galeriji kao priprema za program obilježavanja desete godišnjice preseljenja Muzeja suvremene umjetnosti  u novu zgradu. 

Povod je to za razmišljanje ne samo o prvih deset godina MSU-a na novoj lokaciji nego i o odnosu samog umjetnika s institucijom koja je obilježila početak njegova umjetničkog puta davne 1976., kada je izlagao na izložbi Konfrontacije. Martek je jedan od najzastupljenijih autora u muzejskim zbirkama, što je bilo vidljivo u donedavnom stalnom postavu Zbirke u pokretu. Posljednja samostalna Martekova izložba u Muzeju suvremene umjetnosti, Sentimentalnosti, održana je 1987. godine.

Umjetnik koji je velik dio svojeg opusa sagradio na skromnim, efemernim materijalima poput papira, olovke i gumice ili odbačenih premeta poput komadića zrcala, tekstila i uspoređujući se s institucijom i njezinom arhitekturom, o sebi govori kao o papiriću. Referencija je to na njemu drag medij, nimalo monumentalan, no neizbježan u svojoj prisnosti i nelagodi svakodnevice. Upravo se u transformaciji naizgled beznačajnih predmeta umjetničkom i pjesničkom, odnosno „predpjesničkom” gestom vraćanja predmetnosti stvarima kroz tijelo teksta krije Martekov poetski obrat, kojim publiku povlači za mozak i izmamljuje nježno ironičan smiješak na lice.

U središnjem dijelu filozofskog ambijenta, osmišljenog i izvedenog u prostoru MSU galerije, Martek uz pratnju riječi Heraklita, Marka Aurelija, Barucha Spinoze, Émilea Ciorana i Giorgia Agambena predstavlja kratku antologiju vlastitog izlaganja u Muzeju suvremene umjetnosti, ali u cikličnoj formi mitskog bića Ouroboros, simbola gnoze i alkemije, koje proždire vlastiti rep. Među izloženim katalozima tu je i katalog prve Martekove samostalne izložbe u MSU-u, (pred)poetskog ambijenta, koji je u velikoj mjeri ušao i u muzejski fundus. Trideset i sedam godina poslije filozofski ambijent kojim Martek obilježava ne samo muzejski jubilej nego i deset godina od svojeg devetnaestog samizdata Privatna povijest i sadašnjost Muzeja suvremene umjetnosti prilika je za razmišljanje ne samo o odnosu umjetnika i Muzeja kao i davno pripitomljenoj institucionalnoj kritici nego i za refleksiju, odraz, ali i sraz vlastitih, osobnih i institucionalnih praksi.

Kustosice: Jasna Jakšić, Ivana Kancir

Izložbu podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb