Proglašeni su dobitnici nagrada Natječaja za mlade umjetnike „Ivan Kožarić“, namijenjene umjetnicima do 35 godina, koji je proveo Muzej suvremene umjetnosti uz podršku Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba Grada Zagreba.
Pobjednički radovi otkupljuju se za fundus i online platforme MSU. Ukupni fond nagrada iznosi 100.000,00 kuna. Posebna nagrada predviđena je za digitalna umjetnička djela.
Pobjednici natječaja 2022. :
1. nagrada – Petra Slobodnjak: „Displacement, Planinska 7“ – 30.000,00 kn
2. nagrada – Marina Rajšić: „Pauzirane čestice Lipe” – 25.000,00 kn
3. nagrada – Kristijan Popović: „Replika javnog spomenika hrvatskoj povijesti“ – 20.000,00 kn
Posebna nagrada „Kožarić Digital“ za najbolje digitalno umjetničko djelo:
Alex Brajković za projekt “Generative Contemplation – Cellular Automata“ – 25.000,00 kn
Kriteriji za odabir nagrade bili su: inovativnost i kreativnost te umjetnička vrijednost. Nagradom za digitalno umjetničko djelo potiče se recentna digitalna umjetnost, a prezentacijom na online platformama MSU omogućuje se šira percepcija takve vrste novomedijskog stvaralaštva.
Nagrada nosi ime Ivana Kožarića (1921.–2020.) kao hommage velikom umjetniku koji je osvajanjem vlastitih kreativnih sloboda otvarao nove putove brojnim generacijama hrvatskih umjetnika. Na svojem dugom i plodnom umjetničkom putu, uvijek je rado pratio, pa i podupirao prve korake mladih kolega.
Natječaj je održan od 1. 7. do 7. 11. 2022. Na natječaj se prijavilo više od 90 autora.
Članovi žirija nagrade bili su Radmila Iva Janković, viša kustosica MSU-a i voditeljica Atelijera Kožarić, Ana Škegro, kustosica i voditeljica Eksperimentalno-istraživačkog odjela MSU-a i Nikola Stojadinović, pomoćnik pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.
Obrazloženje nagrada
1. nagrada
Petra Slobodnjak: „Displacement, Planinska 7”
Rad se sastoji od 27 fotografija i 10 autorskih tekstova koji obuhvaćaju i bilježe period u životu autorice, točnije deset godina života u zgradi zagrebačkog kvarta Pešćenica, na adresi navedenoj u naslovu rada. Fotografijama, koje su mnogo više nego samo dokumentarne, autorica hvata trenutke života jedne zajednice nastale unutar te građevine. Kombinacijom fotografije i autorskog teksta, uz dozu humora i topline, nižu se priče o susjedima i susjedstvu, jednoj možda već zastarjeloj formi zajedničkog življenja, koje, zahvaljujući dugom periodu snimanja, prenose poruku zajedništva u novim prijateljstvima.
2. nagrada
Marina Rajšić: „Pauzirane čestice Lipe”
„Pauziranim česticama Lipe” Marina Rajšić se nadovezuje na prethodni rad u kojem je prah osušenog, samljevenog lišća lipe nanosila na različite javne prostore u naselju Lipa, jednom od nekoliko mjesta u Europi u potpunosti uništenih tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč velikom stradanju i činjenici da je zamalo sve stanovništvo tijekom rata bilo ubijeno, a naselje spaljeno, lipljanska zajednica uspjela se ponovno izgraditi i obnoviti na novim temeljima tolerancije i mira. Šireći prah stabla lipe, kao svojevrsnog simbola priče njegove obnove, autorica širi regeneracijski potencijal samog naselja. U radu otkupljenom za fundus MSU-a autorica miješa prah lišća lipe u smjesu smole i šelaka, stvarajući maleni kubus koji je postojan na sobnoj temperaturi, ali je razgradiv u vodi, spremajući tako prah i regeneracijski potencijal za korištenje po potrebi u budućnosti.
3. nagrada:
Kristijan Popović: „Replika javnog spomenika hrvatskoj povijesti”
Kristijan Popović u radu stvara repliku samposlužnog automata kojeg je zamijetio na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru, uključujući u izradu i grafitere koji su „tegali” originalni automat da bi rekreirali svoje natpise približavajući se maksimalno originalu. Tim pomalo ironičnim načinom autor komentira tranzicijski period hrvatske povijesti, stavljajući jedan uporabni predmet u poluraspadnom stanju zato što su ga prolaznici nagrđivali i uništavali – na poziciju javnog spomenika.
# Kožarić digital nagrada
Alex Brajković: „Generative Contemplation – Cellular Automata”
Kombinirajući prethodno snimljene zvukove prirode iz osobnog kataloga s pažljivo biranim sintetiziranim zvukovima ambijentalnog karaktera, Alex Brajković stvara prošireni zvučni pejzaž – soundscape. Pri tome upotrebljava vlastiti algoritam koji u stvarnom vremenu oponaša prirodne procese slučajnosti, stvarajući beskrajne mogućnosti finalne ambijentalne i kontemplativne kompozicije. Osim digitalno, rad je moguće postaviti i u fizičkom prostoru u obliku audio-vizualne instalacije koja poziva na kontemplaciju.
