Odlaskom Ivana Faktora izgubili smo predanog filmskog eksperimentatora, konceptualnog umjetnika koji je svojim akcijama i performasima, uvijek praćenim videom i filmom, stvarao začudne instalacije u dosljedno minimalističkoj maniri. Bio je multimedijalni umjetnik u punom smislu te riječi: film, fotografija, video i pokret. Ubraja se među najznačajnije hrvatske umjetnike u polju eksperimentalnog filma.
Ivan Faktor rodio se 1953. u Crncu, slavonskom selu kojem je ostao vjeran cijeloga života. U umjetnosti se javio sredinom 1970-ih eksperimentalno-dokumentarističkim filmovima. Ubrzo počinje raditi akcije i performanse praćene izložbama, potom i instalacijama. U Osijeku je urednik Tribine kluba ljubitelja filma, voditelj filmskog programa Studenskog centra, urednik filmskog programa Kinematografa Osijek.
Sredinom 1980-ih pretežito se okreće fotografiji, potom i videu, uvijek dosljedan strukturalističkim idejama minimalizma, redukcije i repeticije. Ratnih 1990-ih, bilježeći razaranje Osijeka bez naracije i deskriptivnosti, stvorit će trajnu i emocionalnu posvetu gradu, ali i zapis o nehumanosti i Zlu.
Sudjelovao 1995. na 46. bijenalu u Veneciji (A Casa/At Home 2). Bio je osnivač i voditelj galerije „Kazamat“ u Osijeku (2001.– 2004.) kao i Performans art festivala od 2001. godine. Od 2006. do 2010. bio je ravnatelj Gradskih galerija Osijek. Među brojnim priznanjima, dobio je godišnju nagradu Vladimir Nazor za izložbu „Prvi program” 2010., te Veliku nagradu 39. zagrebačkog salona 2005. Surađivao na nekoliko kazališnih projekata kao scenograf i autor video projekcija (HNK Osijek, Teatar &TD, ZKM, HNK Varaždin itd.).
Njegov su opus obilježile posvete Fritzu Langu, režiseru čiji su mu filmovi i metode rada bili neprestana inspiracija. U fundusu MSU-a ostaje njegov rad iz prvog stalnog postava pod nazivom Kangaroo court (2005.), fotografski diptih, najkompleksniji Faktorov rad u kojem ponavlja dugački kadar iz Langova filma u kojemu kamera obuhvaća 177 osoba koje sjede u podrumskoj, nadsvođenoj prostoriji pogleda uprta u optuženog, u ubojicu: to je njegov prijeki, korumpirani sud, ruglo od suda.
Pamtit ćemo ga kao predstavnika Hrvatske na 25. bijenalu u Sao Paulu 2002. Instalacija, s četiri video projekcije, Sao Paolo – Osijek: Eine Stadt sucht einen Mörder, prostorno se i vremenski proteže od Langovih preciznih kadrova iz očišta promatrača do Faktrovih tome suprotnih kadrova, ali uvijek sa snažnom metaforom i elipsom. U Langovom filmu Ranč prokletih, pojavljuje se sporedan lik, Jess Factor, i taj će slučajan detalj postati poveznica među dvojicom filmaša. Marlene Dietrich u tom filmu igra glavnu žensku ulogu i njezin će lik i glas Faktor koristiti u svojim radovima, ovdje konkretno šlager iz 1965. Das Lied ist aus.
Dragi Ivane, pjesma je završila, i nećemo pitati, nego pamtiti:
Frag mich nur nicht das eine
Frag nicht warum
Frag nicht warum ich weine
Frag nicht warum
