„Dozvoljavam da se moja djela reinterpretiraju
u drugom vremenu ako njihov naboj oslabi.“
Boris Bućan, 1976.
Duboko nas je potresla vijest o odlasku jednog od najvažnijih umjetnika Borisa Bućana. Ostavio je iznimno važan trag ne samo u lokalnoj nego i međunarodnoj sceni. Svijet umjetnosti je izgubio istinskog velikana.
Boris Bućan rođen je u Zagrebu 1947. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. Umjetnički put započinje u krugu generacije umjetnika koji su se zalagali za nove oblike djelovanja u javnom prostoru i težili društvenom angažmanu umjetnosti. Shvativši plakat kao moćno sredstvo vizualne komunikacije, Bućan već od studentskih godina radi plakate za izložbene i kazališne manifestacije, potom stižu narudžbe i od drugih institucija pa i za brojne glazbene događaje te se Bućan pozicionira kao jedan od najvažnijih domaćih autora plakata. Kreativno nesputan i beskompromisan, pronalazio je i odgajao naručitelje koji ga nisu ograničavali. Stekao je prepoznatljivost i popularnost kod najšire publike, ali i pohvale domaće i međunarodne kritike i struke. Od sedamdesetih nadalje prima brojne nagrade za grafički dizajn u zemlji i inozemstvu. Početkom osamdesetih oblikuje antologijsku seriju plakata za Hrvatsko narodno kazalište u Splitu. Tada nastaje i plakat Žar ptica za balet Igora Stravinskog koji nedugo nakon narudžbe postaje amblematično remek-djelo. Kada je Muzej Victoria and Albert u Londonu organizirao 1998. veliku izložbu Moć plakata, retrospektivu najboljih plakata nastalih od 1870. do 1998., upravo je Žar ptica bio na naslovnici publikacije The Power of the Poster. Sredinom osamdesetih godina intenzivnije se posvećuje crtežu i slikarstvu.
Boris Bućan samostalno izlaže od početka sedamdesetih. Održao je više od stotinu samostalnih izložbi kod nas i u inozemstvu, a sudjelovao je i na tristotinjak skupnih izložbi. U organizaciji tadašnje Galerije suvremene umjetnosti predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu 1984. Na Bijenalu u São Paulu sudjeluje 1979. i 1989, a na Trijenalu u Milanu 1992. godine. Osobito uspješna na međunarodnom planu bila mu je godina 2015. kada su njegovi radovi bili izloženi u velikim svjetskim središtima. Na izložbi The World Goes Pop u čuvenoj londonskoj galeriji Tate Modern te u Budimpešti u Ludwig muzeju na izložbi Ludwig Goes Pop + The East Side Story izloženi su mnogi njegovi radovi među svjetskim velikanima pop arta. Njujorška MoMA uključila je njegove plakate u izložbu Making Music Modern: Design for Ear and Eye, a među njima je bio i Žar ptica koji je tako potvrdio kultni status hrvatske plakatne umjetnosti. U MoMA-i je ponovno prisutan na izložbi Transmissions – Art in Eastern Europe and Latin America, 1960-1980. Dodajmo da je Boris Bućan prvi hrvatski umjetnik kojeg je MoMA-a uključila u stalni postav s čak tri rada.
Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. godine dodjeljuje Bućanu nagradu za životno djelo, a iste godine postaje članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
S našim Muzejom povezan je gotovo od samih početaka umjetničkog djelovanja. Još 1976. u tadašnjoj Galeriji suvremene umjetnosti priređuje izložbu Museum Palmolive – Povijest moderne umjetnosti od Altamire do danas. Za GSU oblikuje plakate od 1975. do 1982. Posljednja izložba u našem Muzeju bila je ona s književnom referencijom Doručak u štampariji, 2014. – kada su se rijeke posjetitelja slijevale u MSU da uživo vide njegove legendarne plakate, od najranijih studentskih do onih koji se danas nalaze u najvažnijim muzejima svijeta. Muzej suvremene umjetnosti Zagreb u svom fundusu čuva oko 470 njegovih radova od čega najveći broj pripada plakatima koje je upravo Bućan darovao Muzeju suvremene umjetnosti. Bol zbog njegova odlaska je velika, međutim njegova će djela živjeti u oku naše publike.
Snimio:
Filip Beusan
