Annie Le Brun rođena je 1942. godine u Rennesu u Francuskoj. Bila je aktivni sudionik nadrealističkog pokreta u njegovim posljednjim godinama između 1963. i 1969. godine. Upravo je u društvu Andréa Bretona upoznala pjesnika i dramatičara Radovana Ivšića te započela zajednički život s njim 1966. Radovan Ivšić utemeljio je i vodio nakladu Éditions Maintenant u kojoj je radila i Annie zajedno s nekolicinom prijatelja iz nadrealističkih krugova, kao što su Toyen i Georges Goldfayn.

Poezija je bila tek početak njezinog spisateljskog rada, a zatim je pisala i eseje. Obrađivala je teme otpora svakojakim konvencijama, klasifikacijama i konformizmu, a ponajviše apsurdnost suvremenog doba i čovjeka. Te je teme za diskusiju i kritiku otvorila u svom djelu Pustite sve (Lâchez tout) iz 1977. godine u kojem se suprotstavlja neofeminističkom podvrgavanju društva te u djelu Previše zbilje (Du trop de réalité ) u kojem iznosi svoja razmišljanja kroz kritičku analizu toga vremena. Njezin književni doprinos upotpunjava dodatno i esej iz 1986. pod naslovom Iznenada gromada ponora, Sade (Soudain un bloc d'abîme, Sade) koji reflektira veliku autoričinu zainteresiranost i angažiranost za lik i djelo francuskog filozofa i pisca Markiza De Sadea.

Annie Le Brun pisala je također studije o Alfredu Jarryju, Raymondu Rousselu i Aiméu Césaireu i drugima, a daljnje inspiracije i znatiželju za istraživanjem izrazila je i u tekstovima na temi povijesti umjetnosti te pojedinih hrvatskih slikara i fotografa, od kojih se posebno mogu naglasiti Ivan Picelj i Petar Dabac u Osjećaju prirode s kraja 19. stoljeća (Le Sentiment de la nature à la fin du XXe siècle).

U Muzeju suvremene umjetnosti 2015. godine održana je izložba Nepokorena šuma i Radovan Ivšić posvećena Radovanu Ivšiću, istaknutom hrvatskom nadrealističkom pjesniku i dramskom piscu, autorica Annie Le Brun i Snježane Pintarić. U svojim djelima, a posebice u poemi Narcis (1942) i najpoznatijoj i najutjecajnijoj drami Gordogan (1943) kao i u kasnijim djelima, zbirkama pjesama Bunar u kuli i Crno (1974), Ivšić tematizira šumu kao višeslojni i višeznačni prostor prepun dojmljivih misaonih i vizualnih poruka. „Radovan Ivšić je rano spoznao da se sve vrti te će se i dalje vrtjeti unutar i oko šume, a pritom nije zapravo u pitanju povratak nekoj mitskoj šumi nego sama opstojnost života, u nama i izvan nas; opstojnost šume koja je postala teatar svijeta time što se u njoj susreću svi egzistencijalni izazovi – politički, erotski, poetski...“ napisala je u predgovoru kataloga francuska pjesnikinja Annie Le Brun.

Fotografije: Filip Beusan