MSU lokalna stručna skupina formirana u sklopu EU projekta BEAM UP / PRISTUP na posljednjih nekoliko online susreta krenula je promišljati moguće načine prilagodbe umjetničkih radova iz fundusa MSU-a slijepim i slabovidnim osobama.
Europski projekt BEAM UP / PRISTUP formiranjem lokalnih stručnih skupina nastoji uključiti slijepe i slabovidne osobe te osobe stručne za rad sa slijepima u proces prilagodbe i prezentacije umjetničkih radova na način da budu pristupačne svima pa tako i osobama s oštećenjima vida. U sklopu projekta su tako formirane tri stručne skupine - u Hrvatskoj, Italiji i Irskoj, koje rade individualno, ali čija se iskustva i spoznaje tijekom projekta planiraju izmjenjivati s ciljem razmjene znanja i iskustava te postizanju što boljih rezultata prilikom prilagodbe različitih umjetničkih medija.
Nakon prvog susreta i predstavljanja projekta VIBE i BEAM UP u prosincu, MSU lokalna stručna skupina sastala se u veljači s ciljem unaprjeđenja pristupačnosti prilaza, platoa i unutrašnjosti Muzeja suvremene umjetnosti slijepim i slabovidnim osobama. Lokalnu stručnu skupinu čine Andrej Hatar, Valentina Nemet, Vinko Zrinščak te kustosice Ana Škegro, Daniela Bilopavlović Bedenik i Renata Filčić. Trećem sastanku skupine, u travnju, pridružila se i Kristina Krsnik. Tijekom travnja i svibnja, sedmeročlani tim sastanke je posvetio EXAT-u 51 i Gorgoni, dvjema umjetničkim skupinama koje su 1950-ih obilježile početak suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Umjetnički radovi potaknuli su raspravu o mediju slikarstva i kiparstva te mogućnostima njihove prilagodbe. Iskustvo pojedinih članova stručne skupine potvrdilo je tezu koja je već iskušana na izložbi Josefa i Anni Albers „Putovanje kroz slijepo iskustvo“ u sklopu projekta VIBE, a to je da je slijepim osobama, za razliku od figurativne umjetnosti, apstraktna umjetnost mnogo jednostavnija za pojmiti i doživjeti zbog jednostavnosti oblika i linija. Na sastanku se razgovaralo i o mogućnostima taktilnog doživljaja pojedinih umjetničkih djela, prvenstveno skulptura, te o mogućnosti nadopunjavanja taktilnog doživljaja određenim pomoćnim sredstvima koja bi poticala i ostala osjetila i dovodila u vezu iskustvo i doživljaj umjetnosti s nekim prethodno stečenim, „neumjetničkim“ iskustvima. Takvim bi se pristupom omogućio slijepim i slabovidnim osobama neposredan i jedinstven doživljaj djela. Glavni je zaključak sastanka da dominantna težnja stručne skupine pri prilagodbi radova mora biti da se slijepim i slabovidnim osobama omogući što samostalniji i potpuniji doživljaj odabranih umjetničkih djela.
