Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Program

Joško Eterović: Slike i objekti – donacija Muzeju suvremene umjetnosti

Muzejske donacije iznimno su važan način prikupljanja muzejske građe, a izlaganjem ih činimo dostupnim široj publici. Od 2011. do danas muzeju su donirana 603 djela. Izložba donacija slika i objekata Joška Eterovića, prva je u nizu ovogodišnjih izložbi u NO Galeriji kojima ćemo predstaviti odabir triju donacija koje su u MSU pristigle u proteklim godinama. Nakon predstavljanja Eterovićeve donacije, u srpnju ćemo predstaviti crteže Williama Anthonya, a u listopadu arhivsku i knjižnu građu iz ostavštine Ivana Picelja.

Joško Eterović je 2011. godine poklonio Muzeju suvremene umjetnosti deset djela koja uz sliku „Kagemusha“, koju je MSU otkupio 1981. predstavljaju njegove najznačajnije stvaralačke cikluse, nastale u iznimno plodnom četrdesetogodišnjem razdoblju. Joško Eterović istaknuti je predstavnik starije generacije hrvatskih suvremenih likovnih umjetnika, podjednako afirmiran u Hrvatskoj i Francuskoj. Od prve samostalne izložbe u pariškoj Galerie de Beaune, 1970. godine, živi profesionalnim životom slikara između dvije zemlje, razvijajući iznimno bogat, raznovrsan i prepoznatljiv izraz. Njegov umjetnički rad odvijao se kroz različite faze, kroz cikluse koji slijede jedan za drugim u duhu pluralističke estetike vizualnih umjetnosti naše epohe, te u ritmu umjetnikova senzibiliteta i potrebe za istraživanjem novih mogućnosti likovnog izraza na plohi, u slikarstvu, crtežu i kolažu, te paralelno, u prostoru - objektima, skulpturama i instalacijama.

Cjelokupni opus Joška Eterovića mogao bi se promatrati u dva segmenta: rani počinje djelima iz sedamdesetih godina koja su najcjelovitije prikazana na prvoj velikoj izložbi u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1978. godine, a drugi dio pripada radovima nastalim nakon 2000. godine. Eterović je već na početku otkrio sve bitne osobine svoje umjetnosti: geometrijsku strogost, apstrakciju te sklonost redukcionizmu. Međutim, njegovo rano slikarstvo nije rezultat hladnog pogleda, već je pokretano slikarskim nagonom koji teži kromatskoj bujnosti, dinamičkom poretku i vizualnom spektaklu. Usporedno sa slikama nastajala je i skulptura, trodimenzionalni objekti kojima je Eterović u prostoru razrađivao i dalje promišljao načela vlastitoga slikarstva. Amblematski rezultat njegovih plastičnih istraživanja iz 80-ih predstavlja instalacija Tajanstvenik (1986.-1987.), rad koji je sintetizirao skulpturalno, slikarsko i arhitektonsko, apstrakto geometrijsko i organsko, te koji i danas aktivira široko polje značenja.

Kamenolom je naziv koji povezuje djela koja nastaju tijekom devedesetih, a koji se odlikuju prisutnošću geometrije, pravilnim rasterima koji prizivaju klesanje pravilnih blokova bračkog kamena. On gradi slike, pa tako i objekte/skulpture optičkim uslojavanjem: ispod gornjeg, precizno iscrtanog ritmiziranog rastera otkriva se prostor čija se protežnost tek naslućuje. Počeo je eksperimentirati sa suvremenim materijalima i u nekoliko poliptiha iz 1991. prvi je put upotrijebio kemijski modificirane akrilne gelove koji ne postoje u industrijskoj proizvodnji boja. Mnogo je puta istaknuo da je u sebi prepoznao imperativnu potrebu za upotrebom materijala koji odgovaraju duhu današnjeg vremena te da mu se čini da plastika u potpunosti odgovara senzibilitetu novoga tisućljeća. Nova estetika materijala odrazit će se na novoj estetskoj kvaliteti radova, a u skulpturi i slikarstvu to će dovesti do posve novih vizualnih sklopova. Prisutan je i veći udio slučaja u nastanku djela, što je izravna posljedica promjene tehnologije rada. Do tada dominirajuće geometrijsko načelo potiskuje uvođenjem organskog, vitalističkog načela.

Organske kvalitete postaju dominirajuće u kasnom ciklusu Mutacije koje započinje 2000. godine. Nastanku objekata/instalacija toga ciklusa prethode brojni crteži i kolaži, a rad sa suvremenim materijalima (tekuća plastika, akrilni gelovi) pogoduje brzoj izvedbi i lakoj obradi, pa je proces od ideje do realizacije iznimno kratak. Transparentnost kao prirodno svojstvo materijala omogućilo mu je da stvori unutrašnje svjetlo u skulpturi, a svjetlo koje prosijava plastika produbljuje vizualnu percepciju. Refleksija površine i lom svjetlosti potencira osjećaj taktilnosti i senzualnosti materije, a asocijativnost oblika organskih je i erotskih značajki.

Umjetnički opus Joška Eterovića pomiruje mediteransku hedonističku prirodu s gradbenim i geometrijskim načelima, organsko s anorganskim, slikarske i plastičke kvalitete. Širina umjetnikova interesa, formalne i tehnološke inovacije te dosadašnja originalna rješenja ukazuju na otvorenost novim putevima istraživanja.

Joško Eterović rođen je u Splitu. Do 1957. živio je u Pučišćima na otoku Braču. Od 1957. do 1969. godine u Rijeci i Zagrebu, a od 1969. do 1977. u Parizu. Od 1977. godine do danas živi i radi u Zagrebu, Rijeci i Parizu. Samostalno je počeo izlagati od 1970. godine. Izlagao je na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.