Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Od figure do svjetlonosnog znaka!

Stručno vodstvo retrospektivom Vojina Bakića, srijeda, 8. siječnja, u 17.00 sati

Kustosica izložbe „Svjetlonosne forme“, Nataša Ivančević, održat će tematsko stručno vodstvo: kako je nastala Bakićeva apstrakcija od ranih figurativnih portreta, aktova i bikova u 40-ima, preko sažetih, zatvorenih volumena, do apstraktnih geometrijskih formi koje nose svjetlost.

Vojin Bakić je bio umjetnik velike stvaralačke energije te je tijekom gotovo 50 godina
stvaranja, realizirao veliki broj radova iznimne umjetničke kvalitete. Već u godinama
nastanka, njegovi su radovi prepoznati kao iznimno inovativni i napredni, pa su predstavljeni
u najznačajnijim prikazima suvremene svjetske i europske apstraktne skulpture (o njemu
pišu Herbert Read, Michele Seuphor, umjetnik Viktor Vasarely i drugi). Radovi su mu izlagani
na najprestižnijim smotrama likovne umjetnosti (Bijenale u Veneciji, Documenta u Kasselu,
Bijenale u Sao Paolu) na brojnim izložbama koje su predstavljale jugoslavensku umjetnost u
europskim centrima, a skulpture mu se nalaze u javnim prostorima europskih gradova
(Zagreb, Bjelovar, Antwerpen, Mainz, Marl, Beograd, Kragujevac, Valjevo).

Nakon formalnog obrazovanja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u 40-im godinama 20. stoljeća istakao se je po zreloj izvedbi skulptura u kojima prepoznajemo utjecaje hrvatske (Kršinić) i europske modernističke kiparske tradicije (Rodin, Maillol), a tematski razrađuje ženski akt i portrete. Kratki period radi narudžbe za javne spomenike i biste u maniri socijalističkog realizma, no već se početkom 50-ih godina udaljuje od tih načela i postupno oslobađa od tradicije. Daljnjim istraživanjem, redukcijom suvišnog, došao je do punoga, sažetoga volumena, do forme koja je proizašla iz organskog svijeta, bliska Hansu Arpu i Brancusiju. Krajem 50-ih, plohu počinje zarezivati, savijati i probijati, te otvarati prodoru prostora, koji tretira kao novo oblikovno sredstvo. Ploha, njena površina i prostor koji ju obavija, postaju najvažniji likovni elementi Bakićeve kiparske sinteze.

Početkom 60-ih Bakić postaje predvodnikom apstraktnog izraza i optičkih istraživanja te izlaže na izložbama Novih tendencija (1961., 1963. i 1973.). Radi u novim materijalima (nehrđajući čelik, duraluminij, mesing), a plohu koju je do sada izrezivao i savijao, sada dijeli u konveksno-konkavne krugove koji su organski vezani jedni za druge. Njihov visoki sjaj reflektira okolni prostor, a skulptura odražava igru punine i praznine, pozitiva i negativa, volumena i prostora. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlonosni oblici izražavaju životnu radost, bljesak, svjetlost. Humanizam i afirmacija pozitivnih vrijednosti koji su prisutni u prvim, još figurativnim radovima, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovima posve apstraktnim djelima.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.