Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Hommage à Ivan Picelj

Komemoracija umjetniku će se održati u ponedjeljak, 28.02.2011. u 12 sati u Dvorani Gorgona

Za aktivnu umjetnost, osobni manifest objavljen u ediciji „a“, izdanje autora, Zagreb, 1962.

mnogobrojnost i mnogoznačnost potreba današnjeg društva

i pojedinaca traži od nas da prihvatimo aktivnu umjetnost,

koja je kadra da bude avangarda najpozitivnijih nastojanja nauke i ljudske zajednice uopće.

iz potopa tašizma, informela, neodadaizma i sličnih pokreta

nasilja, koji su razorili svaku konstruktivnu misao, ona

se nameće kao nužnost koja će uspostaviti odnose pravih

vrijednosti u okviru višega strukturalnog reda.

aktivna umjetnost će biti ostvarena kad elementi koji

je sačinjavaju budu istovjetni. istovjetnost ne

znači jednakost već, naprotiv podređenost višem

strukturalnom redu. obilježja će se elemenata podudarati

onda kad budu obuhvaćena pojmom višega strukturalnog

reda. aktivna umjetnost u svojoj podređenosti višem

strukturalnom redu treba da sadržava u sebi sve one

elemente koji će je učiniti dijelom tog reda, u mjerilu

čovjek-planeta-kozmos.

ona treba da bude čestica koja je kadra

da postane naš životni pejzaž – naša realnost.

aktivna umjetnost prostor površina-plan

aktivna umjetnost prostor vrijeme

ona je naša potreba naš cilj

ona nije čulna

ona je konkretna

ona je konstruktivna

ona je aktivna

ona treba da usmjerava kreativne snage u pozitivnu društvenu akciju

ona treba da je svugdje prisutna

ona je neprimjetna

ona je internacionalna i univerzalna

ona će preobraziti naše vizualne navike u smjeru

percipiranja strukture, reda i cjeline u odnosima.

Upravo u tom manifestu jasno se ocrtava Piceljeva sklonost avangardnom promišljanu razvidnom u tezi da „aktivna“ umjetnost mora u isto vrijeme biti i neprimjetna u smislu njezina prodiranja u svakodnevno sve do mjere sveprisutnosti. Upravo zbog toga Picelj se, kao veliki svestrani umjetnik, ostvaruje i kao grafički dizajner, aktivnosti u kojoj pronalazi šansu provođenja u djelo temeljne egzatovske ideje sinteze „čiste“ i „primijenjene“ umjetnosti. Ono što Picelja čine nevjerojatno suvremenim njegovo je promišljanje o pozivu i profilu umjetnika-stvaraoca koji zajedno s vlastitom preobrazbom teži otvaranju novih i drugačijih prostora djelovanja. Osim toga, ulogu umjetnika-oblikovatelja, Picelj je spremno prihvatio preuzimajući zadatke unutar Novih tendencija u kojima se demistificira umjetnost, poništava se granica između čiste i primijenjene umjetnosti. „Zagreb je zaista bio europski centar tijekom Novih tendencija. I ljudi i dalje dolaze u Zagreb upravo zbog tog pokreta.“ – rekao je Ivan Picelj u svom zdanjem intervjuu koji je dao Leili Topić, kustosici MSU-a.

Ivan Picelj rodio se 1924. u Okučanima. Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti počinje studirati 1943, ali napušta studij 1946. U već spomenutom intervjuu, to je ispričao kao anegdotu: „Prva grupa koja nam je napravila probleme, Ipikas: Kalina, Srnec i ja… to je bio lom! Kavkaz je bio kultni centar Zagreba i svi su se tamo okupljali. Svi smo se družili s novinarima i jedan nas je fotografirao, objavio fotografiju i bili smo u problemima na Akademiji. I onda nas je Hegedušić branio ali je rekao: 'Dečki, ne mogu vas previše braniti jer i ja isto imam problema. Ali niste bedasti!' – dodao je.“

S nekolicinom suradnika radi od 1948. na osmišljavanju jugoslavenskih paviljona i izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago). Bila je to prigoda da se ti umjetnici upoznaju s tadašnjim zbivanjima u međunarodnoj umjetnosti, pogotovo onom koju su prepoznavali kao duhovno blisku. Suosnivač je grupe EXAT 51, koja je djelovala u prvoj polovini pedesetih godina u tada dominantnoj klimi socijalističkog realizma. Programski su se zalagali za legitimnost apstraktne umjetnosti, odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti. Sama ideja preuzeta je iz naslijeđa ruske konstruktivističke avangarde i iskustva Bauhausa, a u pedesetim godinama bila je aktualna i u drugim europskim sredinama. Svoj program grupa je objavila na godišnjem plenumu ULUPUH-a u Zagrebu 1951. godine i potaknula brojne napade zagovornika "tradicionalne" umjetnosti. Slijedila je vrlo dobro posjećena izložba slikarskih radova članova grupe u stanu Ivana Picelja 1952. godine, a iste godine Picelj, Rašica i Srnec sudjeluju na izložbi VII. Salon des Realites Nouvelles u Parizu. To je bio prvi izvaninstitucionalni nastup hrvatskih umjetnika na jednoj međunarodnoj izložbi u inozemstvu nakon rata. Godine 1953. održana je prva javna izložba geometrijske apstrakcije u nekoj socijalističkoj zemlji (Kristl, Picelj, Rašica, Srnec) u Društvu arhitekata Hrvatske. Grupa je odigrala značajnu ulogu u hrvatskoj umjetnosti, osobito u smislu proširenja prostora umjetničke slobode. Iz tih bitnih promjena s početka pedesetih godina proizlazi i osnivanje Gradske galerije suvremene umjetnosti (sada MSU) 1954. godine. Od 1956. do 1983. Ivan Picelj oblikuje plakate za GSU za izložbeni program, kataloge 1960-86, te osnovnu tipografiju i logo do 1998. I danas prepoznatljivi plakati sadrže konstruktivističke motive. Zaslužan je za pionirsku ulogu promicanja vizualne kulture u nas, a uz njegovu grafičku djelatnost, paralelno se razvila i osuvremenila primjena tehnike svilotiska šezdesetih i sedamdesetih godina, te je nastao i pojam „zagrebačka serigrafija“.

Poznanstvo s Almirom Mavignierom urodit će osnivanjem Novih tendencija (1961) pri Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Od tada Picelj izlaže na svim izložbama Novih tendencija u Zagrebu i u Europi, te na brojnim izložbama konstruktivističke i kinetičke umjetnosti. Godine 1966. izlaže samostalno u Galeriji suvremene umjetnosti, zalažući se za programiranu umjetnost kako ju je nekoliko godina ranije u sklopu Novih tendencija definirao Umberto Eco. Galerija Denise René 1966. objavljuje njegovu mapu s 12 serigrafija pod nazivom Œuvre programme N 1. čiji predgovor potpisuje Gillo Dorfles. S tom je galerijom kontinuirano surađivao. Načela programirane umjetnosti prenosi s grafičkih listova i na objekte i reljefe.

Njegov kreativni duh potiče ga da kontinuirano izlaže od 1952. godine u brojnim međunarodno priznatim izložbenim institucijama u zemlji i svijetu. Njegovi radovi nalaze se su u važnim muzejima svijeta – kao što su Victoria & Albert Museum, London, Centar Georges Pompidou u Parizu, Muzej Boymans u Rotterdamu, Wilhelm Lehmbruck Museum u Duisburgu i dr.

U desetljećima koja su uslijedila nakon intenzivnog razdoblja Novih tendencija, Ivan Picelj ostaje vjeran duhu „aktivne umjetnosti“ i svojim korijenima koji sežu u geometrijsku apstrakciju, ali je uvijek u toku s aktualnim umjetničkim idejama. Radi seriju grafika posvećenih velikanima umjetnosti, avangardi prve polovice 20. stoljeća (Mondrian, Maljevič i Rodčenko).

Ješa Denegri u knjizi Exat 51 i Nove tendencije, umjetnost konstruktivnog pristupa (Zagreb, 2000), zaključuje: „… bio je po mentalitetu svog rada, po svom ponašanju, po svojim kontaktima, svojim putovanjima i boravcima, poznanstvima, jednom riječju po svojim kriterijima, pravi Europejac: nosilac je shvaćanja da makar onu mikrosredinu u kojoj djeluje ne treba privoditi Europi iz jednostavnog razloga što ona jest u Europi i što jest Europa.“

Od samoga početka Ivan Picelj neraskidivo je povezan s MSU-om, u svim oblicima suradnje i angažmana. Kustosi MSU-a sustavno su pratili njegov rad i prikupljali djela za fundus. Njegova djela u stalnom postavu, kao i ona u fundusu, upravo su paradigmatska za iščitavanje razvoja povijesti umjetnosti, kako u nas tako i u svijetu, druge polovice 20. stoljeća i početka 21. U zbirkama MSU-a nalazi se više od dvije stotine radova, oko sto šezdeset plakata te pedesetak radova koji obuhvaćaju grafičke mape, reljefe, objekte i slike.

Bio je svojevrsni kulturni ambasador i posrednik između umjetnika i galerija, nakladnika i institucija. Nesebično se zalagao za promoviranje drugih umjetnika i širenje njihovih umjetničkih ideja koje je držao vrijednima, pomagao im je da se afirmiraju, da ostvare izložbe, dobiju monografije i slično.

Predan brojnim oblicima stvaralaštva, inovativnosti i umjetnosti za čovjeka koja je mijenjala svijet i ostavila neizbrisiv trag u vremenu, ne samo našeg prostora, nego i svijeta; besprijekoran uzor za uglađenost i uvijek živi duh koji dosljedno traga za novim umjetničkim izričajima – takav će ostati u našem trajnom sjećanju.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.