Muzej suvremene umjetnosti Zagreb

Novosti

Umro Aleksandar Srnec, jedan od najznačajnijih autora hrvatske likovne scene druge polovice 20. stoljeća

U Zagrebu je u 86. godini preminuo Aleksandar Srnec, osebujan umjetnik kojeg su nazivali najdosljednijim autorom na području kinetičkih i svjetlosnih istraživanja.

U to su se mogli uvjeriti i mnogobrojni posjetitelji na nedavnoj retrospektivi u MSU, pod, i ovom prigodom, znakovitim i višestruko metaforičnim naslovom: Prisutna odsutnost. Pišući svojedobno o Srnecovu mjestu u kontekstu vremena i umjetničkih kretanja u nas od pedesetih godina 20. stoljeća, Feđa Vukić je upotrijebio upravo tu sintagmu želeći istaknuti kako je sam autor svoju "prisutnu odsutnost uporno gradio desetljećima, želeći biti aktivan ali po strani od dominantnih društvenih i kulturalnih procesa, distanciran kao svojevrsni avangardni dandy".

            To je posve u skladu s njegovom tvrdnjom: "Kad se netko proda za položaj u društvu, svoju je umjetnost poslao k vragu." Bio je i ostao samosvojan. Aleksandar Srnec rodio se u Zagrebu 30. srpnja 1924. Završio je gimnaziju, u kojoj je već kod profesora likovnog, Antuna Motike, pokazao darovitost. Tijekom i poslije rata upisuje i neko vrijeme studira na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ali odustaje 1949. S Ivanom Piceljom i Božidarom Rašicom godine 1951. pokrenuo je grupu umjetnika i arhitekata EXAT 51, kojoj su se poslije pridružila mnoga istaknuta imena likovnosti i arhitekture. S autorima iz te skupine djeluje i na europskoj likovnoj i arhitektonskoj sceni.

            U okružju dominantnog socrealizma, Srnec od 1950-ih radi apstraktne crteže, kolaže te eksperimentira s pokretnim skulpturama i reljefima. Suradnik je Zagrebačke škole crtanog filma, u okrilju koje je stvorio zapažene animirane i eksperimentalne filmove. "Od svih mojih igranja najbolje sam se igrao sa svjetlom. Svjetlo je tako neuhvatljivo, tako nepredvidiv igrač."  zaključio je poslije kada je već bio prepoznat kao najistaknutiji autor luminokinetičkih objekata. Pokret i svjetlo bili su izazovi vrijedni istraživanja. Tako je 1969. nastala i izložba u ondašnjoj Galeriji suvremene umjetnosti na kojoj je izložio svoje luminoplastike pa i cjelovite luminoambijente. Jedan od njih bio je rekonstruiran na retrospektivi u novoj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti.

            Srnec je akter i pokreta Novih tendencija, te sudjeluje na izložbama u zemlji i inozemstvu. Sredinom 1970-ih stvara niz kinetičkih skulptura koje sam proizvodi u svom ateljeu-laboratoriju-radionici. Električni motori pokreću čudesne objekte, a ti nas objekti i danas fasciniraju zaigranošću i profinjenim svjetlosnim efektima. Važan je njegov rad i u grafičkom dizajnu te dizajnu interijera. Nositelj je niza državnih nagrada za svoje stvaralaštvo, ali sam će u dokumentarnom filmu HTV-a iz 1999. (scenarij Kristina Leko, redateljica Gordana Brzović), ustvrditi: "Ja nisam znao vrednovati svoj posao, puno toga sam poklonio, najveća vrijednost od toga je da sa sebi objasnio nešto što se ne može platiti ničim, mene ni jedna kritika ni dobra ni loša nije rastužila ni razveselila… ja sam svoje teral kak sam znal i mogel…"

            Doista, Aleksandar Srnec je i kvalitetom i raznovrsnošću opusa dao svoje, a sad je na nama da to sačuvamo i vrednujemo za budućnost eda bi bio prisutan u odsutnosti.


Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Adobeovog Flash Playera.